vitraj (francuski vitrail), slikarska tehnika u kojoj se prema predlošku realizira kompozicija s pomoću raznobojnih staklenih pločica međusobno povezanih olovnim okvirima (armatura); također prozor izveden tom tehnikom. Služi kao ukras prozora crkava, isprva samo s ornamentalnim, potom s figuralnim motivima. U prve vitraje ubrajaju se oni iz njemačkog samostana Lorsch (IX. st.) i francuske katedrale u Reimsu (potkraj X. st.). Do XII. st. imali su izgled prozirnih mozaika; vrhunac je vitraj doživio u XIII. st., u doba izgradnje francuskih gotičkih katedrala, zidovi kojih su se otvarali u goleme prozore ispunjene ciklusima figuralnih slika u staklu, os. prizorima iz Biblije i života svetaca (Chartres, Bourges, Ste-Chapelle i Notre-Dame u Parizu). Od značajnih slikara predloške za vitraje izrađivali su A. del Castagno, L. Ghiberti, H. Holbein ml., A. Dürer, H. Baldung Grien. U XIX. st. tehnika vitraja doživjela je obnovu; slikari su izrađivali predloške za vitraje u svjetovnim reprezentativnim ustanovama i crkvama; u historicizmu su se izvodili ugl. figuralni i heraldički motivi, a u secesiji pretežno cvjetni motivi (L. C. Tiffany). U XX. st. mnogi su slikari stvorili reprezentativne biblijske, povijesne, alegorijske i ornamentalne kompozicije (H. Matisse, M. Chagall; u Hrvatskoj T. Krizman, I. Dulčić, J.-D. Botteri).
