višecijevni bacač, raketni (akronim VBR), topničko raketno oružje za djelovanje nevođenim (balističkim) raketnim projektilima po ciljevima na kopnu. Sastoji se od samovozne ili vučne platforme (lansera) s cijevima ili kontejnerima za ispaljivanje projektila u nizu (najčešće do 40), pa se odlikuje pokretljivošću, velikom vatrenom moći te velikim dometom (do 60 km). Zbog vanjskih utjecaja na raketu u aktivnome dijelu putanje u kojem motor radi (različita gustoća atmosfere, promjena brzine i smjera vjetra, vlažnosti zraka) manje je precizan od klasičnoga topništva, tj. u području cilja nastaje znatno veće rasipanje pogodaka. Stoga se uglavnom rabi za gađanje razmjerno velikih ciljeva, npr. neprijateljskih položaja razmještenih po većem području. Raketni projektili višecijevnih bacača većega kalibra mogu imati različite vrste bojnih glava (kasetne, trenutačno-fugasne, kemijske, taktičke nuklearne, i sl.). Razvoj suvremenih višecijevnih raketnih bacača započeo je početkom II. svjetskog rata glasovitim sovjetskim bacačima raketa Katjuša, koji su, već prema tipu, unutar nekoliko sekunda mogli ispaliti 16 do 54 rakete kalibra 82, 132 ili 300 mm, dometa 2500 do 11 800 m.
