Vinci [vi'nči], Leonardo, talijanski skladatelj (Strongoli, ? 1696 – Napulj, 27/28. V. 1730). Glazbu učio u Napulju, gdje je 1719. započeo vrlo uspješnu karijeru skladatelja komičnih (commedia per musica) i ozbiljnih opera (dramma per musica) za lokalna kazališta. Od 1724. do smrti skladao je s velikim uspjehom 1 do 3 opere godišnje za kazališta u Napulju, Rimu i Veneciji. Godine 1725. postao je zamjenik kapelnika kraljevske kapele u Napulju. Blisko je surađivao sa znamenitim libretistom P. Metastasijem. Svojim opusom od 31 opere, uz nekoliko kantata te instrumentalnih i sakralnih djela (oratoriji, moteti i dr.), osobito u arijama (tzv. periodičkim melodijama) i recitativu s pratnjom, pripada među značajne inovatore i glavne preteče klasicizma u glazbi. Glavna su mu djela Žene u čamcu (Li zite n’galera, 1722), s libretom u napuljskom dijalektu, i Napuštena Didona (Didone abbandonata, 1726).