Vidović, Mirko, hrvatski književnik (Bila kraj Livna, BiH, 31. XII. 1940 – Valence, Francuska, 13. X. 2016). Studij jugoslavistike i francuskoga završio 1964. na Filozofskom fakultetu u Zadru. God. 1965. utemeljio je Pokret nezavisnih intelektualaca, no iste je godine emigrirao u Lyon, gdje je diplomirao ruski jezik i književnost. God. 1971. uhićen je prilikom posjeta Zadru i dvaput osuđen zbog suradnje u Hrvatskoj reviji. Oslobođen je 1976. te izgnan iz Jugoslavije. U emigraciji je uređivao glasilo Matoš te bio predsjednik Hrvatskoga narodnoga vijeća. Objavio je pjesničke zbirke Hram nade (1970) i Bijeli vitez (1980), prozne zbirke Ribnjak Betezda (1971), Drijenove svirale (1993) i Šta je je – a šta nije, nije! (1998), zatvorske uspomene Sakrivena strana mjeseca: zapisi o Titovim tamnicama (1977), putopis Bumerang (1984) i dr.
