veslanje

veslanje, sport u kojem natjecatelji provlačenjem vesala kroz vodu pokreću čamac radi što bržega dolaska do kraja staze. Utrke (regate) održavaju se na mirnim vodenim površinama. U regati može sudjelovati najviše šest čamaca, svaki od njih smješten je u zasebnu stazu dugu 2000 m u ravnoj liniji, plovcima odvojenu od susjedne. Čamci su načinjeni od kompozitnih materijala, glatke su površine, lagani, dugi i uski (30 do 65 cm), plitkoga gaza te niskih bokova. Pramac i krma zašiljeni su im i prekriveni, dok u srednjem dijelu na pomičnim sjedalima jedan iza drugoga sjede veslači, leđima okrenuti smjeru vožnje. S obzirom na broj veslača u čamcu (jedan, dva, četiri ili osam) i na to veslaju li jednim veslom (tzv. rimen-veslanje) ili dvama veslima (na pariće, tzv. skul-veslanje), održavaju se utrke u sljedećim disciplinama: samac, dvojac na pariće, dvojac bez kormilara, dvojac s kormilarom, četverac na pariće, četverac bez kormilara, četverac s kormilarom i osmerac. Zasebno se održavaju regate za lake veslače, u kojima svaki pojedini natjecatelj ne smije težiti više od 59 kg kod žena i 72,5 kg kod muškaraca, dok prosječna masa člana posade ne smije prelaziti 57, odnosno 70 kg. O broju veslača ovise dužina (najmanja dopuštena 7,2 m, osmerci obično 16 do 20 m) te najmanja dopuštena masa čamca (14 kg za samac, 96 kg za osmerac). Vesla su prilagodljive dužine ovisno o tome radi li se o veslanju na pariće (najčešće 284 do 290 cm) ili o rimen-veslanju (najčešće 370 do 376 cm), a završavaju lopaticom kojom se zahvaća vodu.

Povijesni razvoj

Prapočetci sportskoga veslanja razvidni su u starovjekovnim natjecanjima koja su se priređivala u sklopu svetkovina na vodi, primjerice u Egiptu, Grčkoj, Rimu, Skandinaviji, Kini i Indiji. Veslačke su utrke bile popularne u srednjovjekovnoj i ranonovovjekovnoj Engleskoj i Veneciji, gdje je 1274. dokumentirana prva regata u povijesti.

Moderni veslački sport nastaje u Engleskoj, odn. Velikoj Britaniji, a začetke mu se obično vezuje uz utrke profesionalnih lađara koje su se početkom XVIII. st. održavale na rijeci Temzi u Londonu; jedna od njih je Doggett’s Coat and Badge, prvi put priređena 1715., najstarija svjetska veslačka utrka koja se organizira i danas. Lađari s Temze bili su i prvi graditelji čamaca te prvi učitelji veslanja, koje do kraja XVIII. st. stječe zamjetnu popularnost među britanskim plemstvom i studentima, potom i u široj populaciji. Tako je 1818. osnovan londonski Leander Club, najstariji neakademski svjetski veslački klub, 1829. održana je prva utrka osmeraca sveučilištâ Oxford i Cambridge (engl. The Boat Race), a 1839. prva regata Henley Royal. Veslanje se iz Britanije najprije proširilo u britanske kolonijalne posjede (SAD, Australija, Kanada), potom po Europi, te je 1858. u Parizu održana prva međunarodna regata, u kojoj su sudjelovale francuske i britanske posade.

Predstavnici veslačkih saveza Italije, Austrije, Belgije, Francuske i Švicarske u Torinu su 1892. utemeljili Međunarodni veslački savez (franc. Fédération internationale des sociétés d’aviron; FISA), kojemu je od 1922. sjedište u Lausannei, a danas okuplja nacionalne saveze iz 158 država članica; nacionalni su savezi ujedno članovi jedne od kontinentalnih konfederacija (afričke, panameričke, azijske, europske ili oceanijske). FISA je bila prvi međunarodni sportski savez koji je pristupio olimpijskomu pokretu, te je veslanje uvršteno na program prvih modernih Olimpijskih igara 1896. Kako su natjecanja tada otkazana zbog snažnoga vjetra, prve olimpijske regate održane su 1900 (za veslačice tek 1976). Europska prvenstva održavala su se svake godine u razdobljima 1893–1913., 1920–38. i 1947–73., a natjecanje je iznova pokrenuto 2007; žene sudjeluju od 1954. Prvo svjetsko prvenstvo priređeno je 1962., isprva se organiziralo svake četiri godine, a od 1974., kada su počele nastupati i veslačice, godišnje je natjecanje (2020–21. otkazano zbog pandemije bolesti COVID-19).

Popularizacija sporta dovodi i do usavršavanja veslačke opreme već u prvoj polovici XIX. st., od kada se glomazni i teški drveni čamci visokih bokova postupno zamjenjuju sve manjima, užima i lakšima, kao i vesla, koja su isprva bila duga i do 5 m te teža od 7 kg; u drugoj polovici XIX. st. uvode se pomična sjedala. Razvoj čamaca i vesala utječe i na veslačku tehniku, te duži i plići zaveslaji zamjenjuju do tada uobičajene kratke i duboke. Uza stanovite izmjene i poboljšanja, do danas je zadržan oblik kakav su čamci dobili oko 1870.

Veslanje u Hrvatskoj

Na Rabu su u XIV. st. zabilježene utrke lađica izdubljenih tesanjem ili paljenjem debla, a zapis iz Komiže 1593. spominje utrku viških ribara do Palagruže. No, kao prvu regatu na hrvatskome prostoru najčešće se navodi onu iz 1603. u Korčuli, koje su pobjednici bili novčano nagrađeni. Utrke predstavnika Splita i Makarske održane su 1767. i 1795., u Zadru je 1807. priređeno natjecanje za rođendan Napoleona I. Bonapartea, dok se na dan sv. Dujma u svibnju 1825. održala regata između posada Splita, Makarske, Trogira, Omiša, Brača i Hvara.

Moderno se sportsko veslanje u Hrvatskoj počinje razvijati u drugoj polovici XIX. st., kada nastaju prvi klubovi, među ostalim u Osijeku (Društvo za veslanje i ribarenje osnovano 1870; Drava, 1892. i iznova 1910; Dunav, 1901; Neptun, 1907), Zagrebu (Prvo hrvatsko veslačko i ribarsko društvo, 1872; Veslačko društvo Sava, 1875; veslačka sekcija Hrvatskoga sokola, 1885; Hrvatski veslački klub, 1912; Maccabi, 1913), Zadru (Società dei canottieri Dalmazia i veslačka sekcija Hrvatskoga sokola, 1885; Il Circolo Nazionale, 1891; Circolo canottieri Diadora, 1900; Zara, 1901; Società Juventus Jadertina, 1905; Jadran, 1908), Poreču (Adriatico, 1885), Puli (Società Nautica Pietas Iulia, 1886; Serenissima, 1892), Rijeci (Quarnero, 1888; Società Canottieri Fiumani Eneo, 1892; Club Canottieri Liburnia, 1906; na Sušaku Rožnica, 1909; Vila, 1910; Velebit, 1911), Splitu (Rowing and Yachting Club Adria, 1890; Gusar, 1914), Karlovcu (1896; veslačka sekcija Olimpije, 1908), Rovinju (Arupinum, 1907) i Vukovaru (Vukovar, 1912). U Trstu je 1889. osnovan Jadranski veslački savez, kojemu su pristupili klubovi iz Poreča, Pule i Zadra. Hrvatski veslački savez osnovan je u Zagrebu 1939 (pod današnjim imenom od 1993), član je FISA-e od 1992., a danas okuplja više od 30 klubova.

Nakon što je splitska posada 1879. pobijedila na međunarodnoj regati u Port Saidu, hrvatski veslači iznimne rezultate počinju ostvarivati između dva svjetska rata. Za talijansku je reprezentaciju osmerac zadarske Diadore sa šestoricom Hrvata (braća Ante, Frane i Šimun Katalinić, Viktor Ljubić, Petar Ivanov, Bruno Sorić) osvojio zlatnu medalju na europskom prvenstvu 1923. te brončanu na Olimpijskim igrama 1924. Kao reprezentativci Jugoslavije najviše su se istaknuli Gusarovi veslači: na Olimpijskim igrama zlatnu je medalju 1952. osvojio četverac bez kormilara (Duje Bonačić, Velimir Valenta, Mato Trojanović, Petar Šegvić), a brončanu 1980. dvojac s kormilarom (Zlatko Celent, Duško Mrduljaš, kormilar Josip Reić), dok je na europskim prvenstvima osmerac osvojio zlatnu medalju 1932 (Bruno i Luka Marasović, Jakov Tironi, Petar Kukoč, Jure i Emanuel Mrduljaš, Ivo Fabris, Vjekoslav Raffaelli, kormilar Miroslav Kraljević) i srebrnu 1929 (Duško i Andro Žeželj, Josip Mrklić, P. Kukoč, Emil Brajinović, Mihovil Ljubić, Josip Gattin, Drago Glavinović, kormilar Kamilo Roić), a četverac s kormilarom brončanu 1934 (I. Fabris, Mario Peribonio, E. Mrduljaš, braća Slavko i Mile Alujević, kormilar). Medalje su na europskim prvenstvima osvajale i posade šibenske Krke (bronce četverca bez kormilara 1932. i osmerca 1933), splitskoga Hrvatskoga veslačkoga kluba (bronca četverca s kormilarom 1937) i Mornara (zlato Petra - Perice Vlašića u samcu 1953; bronce osmerca 1954. i dvojca na pariće 1955). Od državne samostalnosti hrvatski su veslači i veslačice osvojili osam medalja na Olimpijskim igrama (po tri zlatne i srebrne te dvije brončane), te 18 na svjetskim (sedam zlatnih, šest srebrnih i pet brončanih) i 21 na europskim prvenstvima (devet zlatnih, po šest srebrnih i brončanih). Osobito su se istaknula braća Valent i Martin Sinković, trostruki olimpijski pobjednici, šesterostruki svjetski i sedmerostruki europski prvaci.

Hrvatski reprezentativci osvajači medalja

Olimpijske igre

Svjetsko prvenstvo

Europsko prvenstvo

Hrvatske reprezentativke osvajačice medalja

Svjetsko prvenstvo

Europsko prvenstvo