Verli, Alfons, hrvatski kazališni redatelj (Koprivnica, 17. XI. 1892 – Zagreb, 21. XI. 1940). Kazališnu struku studirao u Jeni, Berlinu i Leipzigu, a u Kielu bio asistent na teatrološkom institutu. U zagrebačkom HNK-u 1915. režirao Chitru R. Tagorea, Ludova i smrt H. von Hofmannsthala i Cvjetni čamac H. Sudermanna. Nakon rata boravio na studijskim putovanjima u Njemačkoj, Švicarskoj, Skandinaviji i Francuskoj. Od 1926. radio u HNK-u nastupivši režijom Shakespeareove Oluje. Istaknuo se režijama: Kućevlasnici (G. B. Shaw), Periferija (F. Langer), Fanny i njezina rodbina (J. K. Jerome), Čarobnjak (E. Wallace), Diktator (J. Romains), Crkveni miš (László Fodor), Triput vjenčani (Anne Nichols), Olimpija (F. Molnár), Umišljeni bolesnik (Molière), Trideset sekunda ljubavi (Aldo de Benedetti), Ljudi na santi (Vilém Werner) i Zatvorena vrata (M. Praga). U hrvatskom repertoaru važnije su mu režije: U agoniji i Gospoda Glembajevi (M. Krleža), Bez trećega i Pustolov pred vratima (M. Begović), Zec, Na uglu i U pozadini (M. Feldman), Komorni trio (S. Batušić), Čudnovate zgode šegrta Hlapića (I. Brlić-Mažuranić), Slučaj maturanta Wagnera (M. Matković), Spis broj 516 (G. Senečić). Istaknuo se kao redatelj komornih i psihološki razrađenih dramskih djela nastojeći što vjernije prenijeti na pozornicu dramski tekst. Bio je umješan u stvaranju ozračja i organiziranju skupne igre.
