Vergerije, Petar Pavao, ml. (Petrus Paulus Vergerius), biskup i protestantski pisac (Kopar, 1498 – Tübingen, 4. X. 1565). Doktorirao pravo u Padovi. Odvjetnik u Veroni, Padovi i Veneciji; poeta laureatus u Padovi. Nakon rane suprugine smrti postao svećenikom (1529) i stupio u papinsku službu. Bio izaslanik pape Klementa VII. kod cara Ferdinanda I. i pape Pavla III. pri njemačkim knezovima i protestantskim vođama; susreo se s M. Lutherom, što je papa primio s negodovanjem. Opozvan, bio je imenovan biskupom u Modrušu 1536., ali je iste godine bio premješten u Kopar. Bio je izaslanik francuskoga kralja Franje I. na saboru u Wormsu (1541). Nakon povratka u svoju biskupiju zastupao protestantski nauk. Na inkvizicijskom postupku u Rimu (1549) oduzet mu je biskupski položaj, pa je otišao u Švicarsku (Graubünden) i ondje postao protestantskim pastorom. Na svojim putovanjima (Francuska, Njemačka, Poljska) te osobito kao savjetnik (od 1553) grofa Kristofa Württenberškoga u Tübingenu razvio žustru publicističku djelatnost protiv Tridentskoga koncila i papinstva.
Došavši na zamisao o prijevodu Biblije na slavenske jezike, stupio je u vezu s P. Trubarom i hrvatskim protestantskim piscima koji su djelovali pri tiskari u Urachu (S. Konzul Istranin, Anton Dalmatin i dr.). Bio je suradnik na Trubarovim slovenskim izdanjima nabožnih knjiga te na nekim prijevodima na hrvatski. Zbog neslaganja oko izdavanja knjiga, razišao se s Trubarom. God. 1563. u Tübingenu je objavio Djela protiv papinstva (Opera adversus papatum), koja sadržavaju osam već objavljenih njegovih djela. Ne zna se je li autor i teološko-polemičkoga spisa Razgovaranje meju papistu i jednim luteran, objavljena 1555. pod imenom Antona Senjanina, a koji se pripisuje i M. Vlačiću Iliriku. Ostavio je i vrlo široku korespondenciju – dopisivao se s gotovo svim poznatijim ljudima svojega doba (P. Bembo, P. Aretino, I. d’Este i dr.).
