Vereš, Tomo, hrvatski filozofski i teološki pisac (Subotica, Vojvodina, 24. II. 1930 – Zagreb, 9. XII. 2002). Filozofiju i teologiju studirao u Dubrovniku i Le Saulchoiru u Francuskoj. Stupio u dominikanski red 1949., zaređen 1956. Doktorirao 1970. na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu tezom Misao i praksa Karla Marxa (objavljena 1973. pod naslovom Filozofsko-teološki dijalog s Marxom). Bio je profesor skolastičke filozofije na dominikanskom Filozofsko-teološkom učilištu u Dubrovniku, a od 1974. na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Počasni naslov dominikanskoga reda učitelj svete teologije (magister in sacra theologia) dobio u Rimu 2000. Istražujući opće dominikansko učilište u zadarskom dominikanskom samostanu, otkrio da je Zadar najstarije hrvatsko sveučilište, koje je uz teološki promicalo i filozofski nauk: Dominikansko opće učilište u Zadru (1396. – 1807.): prvo hrvatsko sveučilište (1996). U mnogobrojnim filozofskim i teološkim studijama problematizirao djela Tome Akvinskoga (Iskonski mislilac, 1978) ključno pridonijevši proučavanju njegove misli u Hrvatskoj, a osobito se istaknuo prijevodima Tome te Alberta Velikoga. Nastojeći pronaći područje u kojem suprotnosti konvergiraju, poticao znanstveni dijalog kršćana i marksista, odn. postavio se u dijaloškoj formi prema marksizmu kao filozofskom sustavu, odbacujući ga kao ideologiju komunističkih sustava (Pružene ruke: prilozi za dijalog između marksista i kršćana, 1989). Pisao i o pitanjima nacionalnih manjina (Bunjevačko pitanje danas, 1997) te se isticao britkim raspravama nekonformističkih stavova o zbivanjima u društvu i Crkvi (Razmišljanja jednog kršćanina, 2000).
