ventil (njem. Ventil < srednjovj. lat. ventile: ustava; vjetrenjača, prema lat. ventus: vjetar).
1. Zaporni uređaj koji otvara i zatvara protok kapljevine, plina ili pare cjevovodima. Protok se zatvara nasjedanjem zapornog elementa (zapornik) na sjedište ventila s pomoću navojnoga vretena. Matica vretena je u jarmu, koji je dio kućišta. Smjer strujanja medija može biti takav da njegov tlak u zatvorenom položaju pritišće zapornik na sjedište, ili obrnut, kada vreteno ventila, osim brtvene sile, preuzima i tlak medija. Konstruktivno se razlikuju ventili s usporednim priključcima na cjevovod (prolazni ventil) i s međusobno okomitima (kutni ventil). Prema namjeni, razlikuju se: zaporni ventil (služi samo za zatvaranje ili propuštanje protoka), povratni ventil (stalno propušta protok samo u jednom smjeru), sigurnosni ventil (otvara se kada tlak prekorači određenu granicu), prigušni ventil (stalno snižava tlak prigušivanjem) i dr.; prema načinu rada, razlikuju se: ručni ventil (pokreće se ljudskom snagom) i automatski ventil (djeluje samostalno, upravljan na daljinu ili regulacijskom tehnikom). U motorima s unutarnjim izgaranjem ventil regulira dovod goriva u cilindar (usisni ventil) ili omogućuje odvod plinova preostalih nakon izgaranja (ispušni ventil). Kadšto se za manje tlakove i promjere cijevi ugrađuje zaporni ventil nazvan pipac (npr. u kemijskim laboratorijskim uređajima), koji je građen slično jednostavnoj slavini, ali sa svim svojstvima ventila.
2. U elektrotehnici, električna komponenta koja može uklapati ili isklapati električnu struju, bilo promjenom električnoga napona na priključcima (npr. dioda), bilo upravljačkim impulsom (npr. tiristor). Razlikuju se vakuumski (npr. trioda), ionski (npr. tiratron), elektrolitski (npr. s elektrodama od tantala i olova uronjenima u sumpornu kiselinu), poluvodički (npr. tranzistor s izoliranom upravljačkom elektrodom), mehanički (npr. sinkroni mehanički kontakt) i magnetski (npr. transduktor) ventili. Za izradbu elektroničkih učinskih pretvarača nekada su bili najvažniji živini, a danas su to poluvodički ventili. Poluvodički ventili svrstavaju se u tri velike skupine: diode, tranzistore i tiristore. Diode se zasnivaju na ispravljačkom učinku pn-prijelaza, tranzistori na tranzistorskom učinku (npr. bipolarni tranzistor) ili učinku električnoga polja (npr. MOSFET), a tiristori na tiristorskom učinku, koji se očituje u naglom smanjenju ili povećanju otpora četveroslojne monokristalne pnpn-strukture, koji je iniciran djelovanjem kratkotrajnoga strujnog impulsa. Električni silicijski ventili izrađuju se za napone do 5 ili 6 kV i za struje do 3 ili 4 kA.
