Venizelos, Elefterios (grčki Eleuthérios Venizélos [venize'los]), grčki državnik i političar (Murnies, Kreta, 23. VIII. 1864 – Pariz, 18. III. 1936). Zagovornik panhelenizma. Nakon završetka pravnoga studija 1887. na Sveučilištu u Ateni, radio je kao odvjetnik na Kreti. Poslije je rukovodio pokretom grčkoga ujedinjenja (1904–05). Godine 1910. osnovao je Liberalnu stranku, kojoj je bio i vođa. Višestruki predsjednik vlade (1910–15., 1917–20., 1924., 1928–33) i vodeći grčki političar svojega razdoblja. Inicirao je novi ustav 1911. te proveo financijsku, upravnu i vojnu reformu (modernizirao vojsku i mornaricu). Nakon sklopljenoga Balkanskoga saveza u Prvome balkanskom ratu (1912–13) protiv Osmanskoga Carstva i u Drugome balkanskom ratu protiv Bugarske (1913) proširio je državni teritorij Grčke na Egejsku Makedoniju i Trakiju. Formirao je 1916. u Solunu zasebnu vladu (protuvladu), zatim 1917. protjerao germanofilskoga kralja Konstantina I. te pristupio Antanti. Nakon I. svjetskog rata dva puta je morao emigrirati (1920. i 1924), ali se vraćao na premijerski položaj. No nakon neuspjele antimonarhističke pobune njegovih pristaša u ožujku 1935. bio je ponovno prisiljen emigrirati te je umro u izbjeglištvu.
