vau

vau, šesto slovo sjevernosemitskoga i feničkoga alfabeta (s brojevnom vrijednosti 6), razvijeno prema piktografu »štapa s rogovima«. Označavalo suglasnik blizak glasu /v/. U najstarijim natpisima, npr. na Spomeniku kralja Meše iz IX. st. pr. Kr., ima oblik vilice, s oblim krakovima (polukružnicom) okrenutom prema gore i ravnom linijom koja se spušta ravno od sredine. U grč. pismu obli će se krakovi preoblikovati u ravne linije koje se susreću pod oštrim kutom; slovo će označavati vokal /ü/, i nazvati se ipsilon. Ubrzo će se u nekim primjerima dokinuti okomita linija, te će usporedno supostojati i ipsilon posve sličan današnjemu V. Iz sjevernosemitskoga oblika razvili su se i grčko digamma , i arapsko waw (), i hebrejski vau (za semitski poluvokal /w/).