Vasilij II. Vasiljevič Slijepi, veliki knez moskovski od 1425 (?, 15. III. 1415 – ?, 27. III. 1462). Sin Vasilija I. Dmitrijeviča. Isprva je vladao zajedno sa svojom majkom, litavska princezom i regenticom Sofijom. Njegovu vladavinu obilježile su međusobne borbe ruskih kneževa, a on sam borio se za vlast s udjelnim kneževima, kojima je na čelu bio Jurij Galički sa sinovima. U toj je borbi tijekom 1430-ih nekoliko puta bio zbačen s vlasti. U njegovo doba raspala se jedinstvena Zlatna Horda, nakon čega je došao u sukob s Kazanjskim Kanatom. Godine 1445., nakon poraza u bitki kraj Suzdalja, pao je u ropstvo kazanjskih Tatara, odakle se izbavio golemom otkupninom. Kada je 1446. Dmitrij Šemjaka, sin Jurija Galičkoga, zauzeo Moskvu, zapovjedio je da se Vasilija oslijepi. Vrativši se iste godine na prijestolje, Vasilij je učvrstio središnju vlast, dokinuvši samostalnost Velikoga Novgoroda, Pskova i Rjazanja. Dao je potom otrovati Šemjaku, čija su djeca pobjegla u Litvu. Na taj je način ujedinio zemlju pod vodstvom Moskve i napustio načelo nasljeđivanja kneževske vlasti po pobočnoj lozi, što je do tada bilo uzrokom mnogobrojnih unutarnjih sukoba. U vanjskoj politici postigao je znatan uspjeh ne prihvativši tzv. Firentinsku uniju; ruska je Crkva time 1448. stekla neovisnost o Carigradskoj patrijaršiji.
