Vasari [vaza:'ri], Giorgio, talijanski slikar, graditelj i pisac o umjetnosti (Arezzo, 30. VII. 1511 – Firenca, 27. VI. 1574). Stekao humanističku naobrazbu, slikanje učio u radionicama firentinskih majstora (A. del Sarto, B. Bandinelli). U Rimu proučavao Rafaelova djela i prijateljevao s Michelangelom. Budući da je bio svestran, radio je u mnogim talijanskim gradovima zidne slike, biblijske i alegorijske kompozicije, portrete, dekoracije za svečane prigode i kazališta u kojima se ogleda osrednjost te utjecaji rimskih, toskanskih i venecijanskih renesansnih slikara. Za boravka u Rimu proučavao je antičku i onodobnu arhitekturu. Njegovo je glavno djelo palača Uffizi u Firenci koju je, u renesansnom stilu s elementima manirizma, gradio za Cosima I. Medicija (između 1560. i 1574; dovršio ju je B. Bontalenti, oko 1580). Trajnu slavu stekao je biografskim djelom Životi najslavnijih talijanskih arhitekata, slikara, kipara od Cimabuea do naših dana (Le Vite de’ più eccellenti architetti, pittori, et scultori italiani, da Cimabue insino a’ tempi nostri, 1550., drugo prošireno izdanje 1568), najznačajnijim izvorom za poznavanje talijanske umjetnosti od XIII. do XVI. stoljeća.