Vaništa, Josip, hrvatski slikar (Karlovac, 17. V. 1924 – Zagreb, 24. III. 2018). Diplomirao 1950. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Marino Tartaglia); bio je profesor na Arhitektonskom fakultetu (1951–94). Redoviti član HAZU-a od 1994. Godine 1959. bio je jedan od osnivača skupine Gorgona, koja se zauzimala za nekonvencionalne oblike likovnog izražavanja. Nastavljajući hrvatsko tradicijsko slikarstvo (od Josipa Račića do Milana Steinera), u istančanim, tonski rađenim lirskim krajolicima, vedutama i mrtvim prirodama stvorio je vlastiti likovni izraz blizak realističnoj poetici (Ana, 1971; Bijeli luk, 1978; Poriluk, 1984). Posebno su mu vrijedni crtački opus (Kafka, 1955; Tin Ujević, 1975; Krčka, br. 44, noću, 1989) i akvareli, turnerovske prozračnosti i poetičnosti (Večernja ulica, Pariz, 1953; Paromlinska cesta, 1968; Novembar /U čast Ljubi Babiću/, 1975; Zapadni kolodvor, 1985). Objavljivao je ilustracije u tisku; bavio se opremom knjiga i scenografijom. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (2006).
