Užhorod (Užgorod i Užĝorod/Ужгород [u'žɦorod], ruski Užgorod/Ужгород [u'žgərət]; madžarski Ungvár [u'ngva:r]), grad u zapadnome rubnom području Ukrajine, na granici sa Slovačkom; 115 512 st. (2020). Upravno je središte Zakarpatske oblasti. Leži na obali Uža (porječje Tise), podno jugozapadnih padina Istočnih Karpata. Jače se razvija potkraj XIX. st. (željeznička pruga od 1872) u trgovačko središte s proizvodnjom vina, namještaja i dr., a od II. svjetskog rata u industrijsko i kulturno središte: strojograđevna, kemijska, drvna, tekstilna i prehrambena industrija (konzerviranje mesa, proizvodnja vina i žestokih pića), proizvodnja obuće i građevnoga materijala. Najstariji je arhitektonski spomenik dvorac koji se prvi put spominje u XI. st. (pregrađen u XV–XVII. st.); biskupova palača (XVII. st.; danas sveučilišna knjižnica), barokni dvorac i crkve iz XVIII. st., gradska vijećnica (1810). Sveučilišta (Užhorodsko nacionalno, Karpatsko), visoke škole, institut za fiziku Ukrajinske nacionalne akademije znanosti; kazalište, filharmonija, muzeji (zavičajni, Muzej seoskoga graditeljstva Zakarpatske oblasti i dr.). Međunarodna zračna luka.
Na mjestu današnjega grada Slaveni su u VIII. ili IX. st. (a po nekim izvorima još 677) sagradili utvrđeno naselje, koje je isprva bilo jedno od sjedišta plemenskoga saveza Ljetopisnih (Istočnih) Hrvata, a potom i njihove ranofeudalne kneževine. Prodirući u Panonsku nizinu, Madžari su ga osvojili 895. i nazvali Ungvár. Tatari su ga opustošili 1241. nakon čega je obnovljen 1248., a 1430. proglašen je slobodnim kraljevskim gradom. U sastavu Ugarske ostao je sve do propasti Austro-Ugarske Monarhije u I. svjetskom ratu, odnosno do 1919., kada je ušao u sastav Čehoslovačke koja ga je 1938. morala prepustiti Madžarskoj. U prosincu 1944. zaposjela ga je Crvena armija. U sastav SSSR-a (kao dio Ukrajine) ušao je 1945.
