uti possidetis

uti possidetis [u'ti pos:ide:'tis] (lat.: kako posjedujete), načelo međunarodnog prava na temelju kojega se unutrašnja razgraničenja između administrativnih jedinica priznaju kao međunarodne granice novih država u času stjecanja neovisnosti. Načelo uti possidetis nastalo je i primijenjeno u XIX. st. u procesu osamostaljivanja bivših kolonija u Latinskoj Americi kako bi se spriječilo izbijanje sukoba između novih država oko spornih područja, kada je kao relevantno stanje uzeto ono koje je u Južnoj Americi postojalo 1810., a u Srednjoj Americi 1821. Načelo uti possidetis primijenjeno je i u procesu dekolonizacije u Africi i Aziji u XX. st. Arbitražna komisija koju je Europska zajednica ustanovila 1991. u okviru Mirovne konferencije o Jugoslaviji (po svojem predsjedniku poznata i kao Badinterova komisija) potvrdila je primjenu načela uti possidetis i u slučaju raspada federalnih država te u svojem Mišljenju br. 3 od 11. I. 1992. istaknula da na temelju toga načela raspadom SFRJ – u nedostatku drukčijega sporazuma između novih država sljednica SFRJ – republičke granice automatski postaju međunarodne granice zaštićene međunarodnim pravom.