Uroš (Stefan Uroš V.), srpski car od 1355 (?, 1336 – ?, između 2. i 4. XII. 1371). Sin Stefana Dušana i Jelene (Helena), sestre bugarskoga cara Ivana Aleksandra. Kada je njegov otac uzeo u travnju 1346. carski naslov, Uroš je bio okrunjen za »kralja svih Srba« i očeva suvladara. Kovao je svoj novac i izdavao povelje u vlastito ime. Prema bizantskom kroničaru Nikeforu Gregori, upravljao je područjima između Dunava, Skoplja i Jadrana. Carem je postao nakon očeve smrti u prosincu 1355., ali je bio pod snažnim utjecajem majke i dvorjana. Pokazao se nesposobnim održati na okupu Dušanovo carstvo, koje su ugrožavale partikularne težnje velikaša i napadi izvana. Prvi izazov uputio mu je stric Simeon (Siniša) Uroš Paleolog, koji se 1356. proglasio carem. Iako je pretrpio poraz kraj Skadra, zavladao je 1359. Tesalijom i Epirom i održao se do 1369. Slabljenju carskog autoriteta pridonijela je i carica Jelena osamostalivši se na području Sera. Nemoć središnje vlasti vodila je u daljnju dezintegraciju države. To su iskoristila napose braća Mrnjavčevići, Vukašin i Uglješa, gospodari Makedonije, pa je Uroš bio prisiljen 1365. dodijeliti Vukašinu kraljevski naslov, a Uglješi titulu despota i Ser. Potkraj života izravno je vladao tek krajevima između Dunava i Šar-planine. Njegovom smrću država se raspala na niz samostalnih područja pod vlašću velikaša. Pokopan je u fruškogorskom samostanu Jazak, a u tradiciji je ostao zapamćen pod nadimkom Nejaki.
