urologija (grč. οὖρον: mokraća + -logija), grana medicine koja obuhvaća istraživanje, dijagnostiku i liječenje bolesti organa mokraćnoga sustava te spolnih organa muškarca (bolestima spolnih organa žene bavi se ginekologija). Jedna je od najstarijih grana kirurgije, jer je već u antici bilo »stručnjaka« koji su se bavili uklanjanjem mokraćnih kamenaca (tzv. litotomisti). Razvoj urologije omogućio je izum cistoskopa (polovica XIX. st.), čime je omogućeno promatranje unutrašnjosti mokraćnoga mjehura. Francuski kirurzi Louis Auguste Mercier (1811–82) i A. Nélaton uveli su u uporabu polutvrde katetere, što je proširilo primjenu kateterizacije mokraćnoga mjehura, a kubanski urolog Joaquín Albarrán (1860–1912) u Parizu je izveo prvu kateterizaciju mokraćovoda. Primjena radioloških pretraga uporabom kontrastnih sredstava (→ urografija) znatno je usavršila dijagnostiku. Tehnološki napredak omogućio je razvoj užih područja urologije, npr. urodinamike, koja proučava tlakove u kanalima bubrega i mokraćnome mjehuru te volumen i brzinu protjecanja mokraće kroz njih, a zbog posebnosti anatomske građe ili životne dobi oboljeloga izdvaja se ginekološka urologija i dječja urologija. God. 1930-ih izdvojila se iz interne medicine nefrologija, grana koja proučava bolesti bubrega, a urologija se razvijala kao operativna kirurška grana. – U Hrvatskoj je prvi urološki odjel (poslije klinika) osnovao 1928. u Bolnici milosrdnih sestara A. Blašković, koji je u nas utemeljio urologiju kao samostalnu kiruršku disciplinu te postao prvim profesorom urologije. Nakon II. svjetskog rata u Kliničkom bolničkom centru na Rebru, Lj. Čečuk organizirao je urološku kliniku, uz koju je utemeljio Centar za hemodijalizu (1971) i Centar za tipizaciju tkiva (1973). Prvo uspješno presađivanje bubrega u nas izveo je 1971. V. Frančišković u kirurškoj klinici u Rijeci.
