uralsko-altajski jezici, danas napušteni naziv za pretpostavljeno zajedničko podrijetlo uralskih (ugarskih, finsko-permskih i samojedskih) i altajskih (turkijskih, mongolskih i tungusko-mandžurskih) jezika. Teorija se temeljila u prvom redu na tipološkim osobinama (sufiksalna aglutinativnost, vokalna harmonija, nepostojanje gramatičkoga roda, poredak sintaktičkih kategorija S(ubjekt) O(bjekt) V (glagol), sa samo nekoliko sličnosti u vokabularu (npr. oblici zamjenica). S obzirom na to da se tipološke sličnosti, kao i sličnosti vokabulara mogu objasniti kontaktom, teorija je napuštena. Međutim, moguće je da srodstvo dviju porodica postoji na dubljoj razini (nostratička hipoteza).
