UNPA (akronim od engl. United Nations Protected Areas: Područja pod zaštitom UN-a), dijelovi Hrvatske koji su 1992–95. tijekom → Domovinskoga rata bili pod nadzorom i međunarodnom zaštitom UN-a (→ unprofor); uglavnom područja koja su na početku rata (1991–92) zauzele srpske pobunjeničke snage. Koncept UNPA osmišljen je u prijedlogu UN-ove mirovne operacije (tzv. Vanceov plan), objavljenom u prosincu 1991. Po tom su prijedlogu zaštićena područja bila ona sa srpskom većinom ili značajnim manjinskim udjelom srpskog stanovništva, a u kojima su »napetosti među zajednicama dovele do oružanih sukoba«. Predviđeno je bilo razvojačenje tih područja i zaštita stanovništva, u okviru mirovne operacije UNPROFOR (razvojačenje se odnosilo i na određeni teritorijalni pojas uz UNPA, na tzv. ružičastu zonu). Područja pod zaštitom UN-a obuhvaćala su 12 554 km² (22% teritorija Hrvatske); 1991. na tom je području živjelo 536 370 st., od kojih 48,2% Srba, 38,2% Hrvata i 13,6% pripadnika drugih nacionalnosti. Prostor UNPA bio je podijeljen na četiri sektora (Istok, Zapad, Sjever, Jug), u kojima su bile raspoređene vojne postrojbe i civilna tijela mirovnih snaga. Njihov mandat bio je djelomično ispunjen te nije bila ostvarena sigurnost preostalih Hrvata na tim područjima kao ni povratak prognanih. HV je vojnim operacijama u Miljevcima (1992), Maslenici (1993) i Medačkom džepu (1993) oslobodio dijelove UNPA, a operacijama Bljesak i Oluja (1995) u cijelosti su oslobođeni UNPA-sektori Sjever, Jug i Zapad. Za sektor Istok → Erdutskim sporazumom (12. XI. 1995) dogovorena je mirna reintegracija, te je on 1996–98. bio pod Prijelaznom upravom UN-a. (→ untaes)
