umjetna koža, plošna tekstilija koja veoma nalikuje prerađenoj prirodnoj koži, te ju zamjenjuje u najširoj uporabi. Najčešće se sastoji od nosećega sloja i nanosa polimera. Noseći sloj može biti tkanina, netkana tekstilija ili pletivo od pamuka ili umjetnih vlakana, a rjeđe i papir. Na njega se nanosi jedan ili više slojeva polimera, najčešće poli(vinil-klorida) ili poliuretana, a rjeđe poliakrilonitrila ili kojega drugog polimera. Nanosi mogu biti jednostrani ili obostrani, a katkad polimer prodire i kroz noseći materijal. Uz dodatak pigmenata u otopinu polimera u organskom otapalu ili u vodenu disperziju polimera, naknadnim sušenjem, fiksiranjem i glačanjem dobivaju se po volji obojeni materijali slični prirodnoj koži. Nepropusni su za vodu, a najčešće i za zrak, osim specijalno obrađenih poliuretanskih nanosa koji imaju određenu zrakopropusnost. Posebnu skupinu čine vrhunski imitati prirodne kože koji se dobivaju visokom tehnologijom izradbe netkanih tekstilija iz mikrovlakana. Odjevni predmeti od takvih materijala odlikuju se termofiziološkom udobnošću jer zbog mikroporoznosti propuštaju zrak i vlagu (dišu), a ne propuštaju vodu. Lijepa su izgleda, vrlo udobni na dodir, a gotovo da se i ne razlikuju od prirodne kože.
Prvu umjetnu kožu sličnu prirodnoj počela je 1958. proizvoditi njemačka tvrtka Konrad Hornschuch pod trgovačkim nazivom skaj; u nas se taj naziv uvriježio kao istoznačnica za umjetnu kožu.
