Umbri, narod naseljen oko 1000. pr. Kr. u sr. Italiji, s obje strane Tibera. Poslije su ih Etruščani potisnuli na brdovita područja Apenina, istočno od Tibera. Značajnija naselja Umbra bila su Nequinum (Narni), Interamna (Terni), Spoletium (Spoleto), Iguvium (Gubbio) i Sentinum (Sassoferrato). Umbri su se jezično razlikovali od Latina. U prvi dodir s Rimom došli su 310. pr. Kr. Nakon bitke kraj Sentinuma 295. pr. Kr. potpali su pod rimsku vlast i bili postupno romanizirani.
Jezik. Umbrijski jezik svrstava se u oskičko-umbrijski odvjetak italske grane indoeuropskih jezika. Sačuvani tekstovi na umbrijskom jeziku od reda su natpisi, a potječu iz razdoblja od VI. do I. st. pr. Kr. Pisani su bili isprva umbrijskim alfabetom koji je vrlo blizak etrurskomu pismu, a potom latinicom. Najvažniji su spomenik umbrijskoga jezika Iguvinske ploče, devet brončanih ploča nađenih 1444. u talijanskom gradu Gubbiju. Taj je opsežni tekst (oko 4000 riječi) opis jednoga magijskog rituala, i samo je djelomično razumljiv. Poput većine drugih predlatinskih jezika Italije, i umbrijski je izumro nakon Savezničkoga rata u I. st. pr. Kr.
