Udine [u:'dine] (slovenski Videm, njemački Weiden [vại'dən]), grad u Furlaniji-Julijskoj krajini, upravno je središte istoimene administrativne jedinice (pokrajina do 2017), sjeveroistočna Italija; 97 736 st. (2021). Leži na dodiru venetske ravnice i južnog predgorja Alpa, 98 km sjeveroistočno od Venecije i tek 20-ak km od talijansko-slovenske granice. Iz srednjega vijeka sačuvana je crkva Santa Maria del Castello (ostatci fresaka iz XIII. i XV. st.) i dijelovi srednjovjekovnih gradskih zidina (vrata i kule). Iz XIII. st. potječe gotička katedrala (obnovljena i barokizirana u XVIII. st.), a na Piazzi della Libertà gotička je gradska vijećnica s Lionellovom loggiom (1448), renesansna Loggia di San Giovanni (1533), toranj sa satom (1527) i fontana (1542). U renesansnom dvorcu (1567) iznad grada nalaze se muzej i pinakoteka s djelima slikara venetske škole. Udine su kulturno središte Furlanije sa sveučilištem (osnovano 1978), knjižnicama, muzejima (etnografski, moderne i suvremene umjetnosti). Do 1980-ih jako središte teške industrije (čeličane) i proizvodnje alkoholnih i bezalkoholnih pića. Danas je opseg industrijske proizvodnje smanjen i usmjeren na proizvodnju namještaja, informatičku industriju i elektroniku.
Prvi put se spominje 983. Od 1222. sjedište akvilejskoga patrijarha, od 1420. zajedno s najvećim dijelom Furlanije dolazi pod Veneciju te postaje jedan od najvećih gradova Mletačke Republike. Od 1797. u sastavu Habsburške Monarhije (izuzev 1805–13. kada je pod francuskom vlašću), a od 1866. u Italiji. Tijekom I. svjetskog rata u Udinama je bilo sjedište glavnog stožera talijanske vojske, a grad su nakratko okupirale postrojbe Centralnih sila 1917. i 1918.
