Trubar, Primož, slovenski protestantski reformator i pisac (Raščica, 9. VI. 1508 – Derendingen, Njemačka, 28. VI. 1586). Školovao se (1520–27) u Rijeci, Salzburgu, Trstu (kao štićenik biskupa Petra Bonoma) i Beču, gdje je studirao pravo. Kao katolički svećenik službovao (1530–42) u Laškom, Ljubljani i Trstu, 1542–48. bio je kanonik u Ljubljani, a zatim, definitivno se priklonivši reformaciji, s idejama koje se upoznao još za studija u Trstu, protestantski pastor u Rothenburgu na Tauberi, Kemptenu, Urachu, Ljubljani, Lauffenu na Neckaru i Derendingenu. U Tübingenu je objavio prve dvije tiskane knjige na slovenskome, Katekizam (Catechismus, 1550), namijenjen širenju reformacijskoga vjerskog nauka (sadrži izbor odlomaka iz Biblije, molitve, crkvene pjesme i propovijed), i Abecedarij (Abecedarium, 1551), namijenjen širenju pismenosti među slovenskim pukom. Za protestantizam u Sloveniji zainteresirao je vodeće njemačke protestantske teologe i s njima razradio program izdavanja crkvenih knjiga namijenjenih Slovencima i Hrvatima pa je od 1550. do kraja života preveo ili napisao 24 knjige (22 objavljene na slovenskom i 2 na njemačkom). Tako je od 1555. do 1577. preveo i objavio dijelove Biblije – pojedina evanđelja i poslanice, djela apostolska, psalme, a 1582. prijevod cijeloga Novoga zavjeta (Ta celi novi testament); također je pisao vjersko-dogmatičke tekstove, npr. predgovor Novomu zavjetu (1557) te statut slovenske protestantske Crkve (Crkveni red – Cerkovna ordninga, 1564). U Biblijskom zavodu u Urachu (1561–66) organizirao je, kao njegov principal, slovenski a i hrvatski protestantski repertoar (13 djela, većinom u dva izdanja, glagoljicom i ćirilicom ili glagoljicom i latinicom, uglavnom u prijevodu S. Konzula Istranina i Antona Dalmatina) i napisao većini tih knjiga uvode s aktualnim dokumentarnim sadržajem. Kao protestantski superintendant u Ljubljani bavio se i organiziranjem školstva. Smatra se »ocem« slovenske književnosti: kodificirao je slovenski književni jezik, pisao protestantsku duhovnu liriku (njegove su pjesmarice stekle iznimnu popularnost, napose Eni psalmi, ta celi katehizmus, 1567) kojom je utemeljio versifikaciju na naglasku (silabičko-tonski sustav), a u prozi utemeljio tzv. anegdotsku novelistiku.
