Trojstvo (Presveto Trojstvo, lat. Trinitas / Sanctissima Trinitas, grč. Tριάς), u kršćanstvu, vjerska istina prema kojoj je Bog u svojoj naravi jedan, ali su u njem tri osobe (Otac, Sin i Duh Sveti). Klasično je formuliran već u Atanazijevu vjerovanju s početkom IV. st. (najopsežnijem kršćanskom vjeroispovjednom obrascu s 40 članaka) da bi se u mnogim rasprama i borbama (monarhizam, sabelijanizam, subordinacionizam, arijanizam, triteizam) iskristalizirao, a jasnim iskazima Nicejskoga vjerovanja postao crkvenom dogmom (325). Odnos i narav božanskih osoba u Trojstvu proučava trojstvena teologija (trijadologija), koja se razvila u patrističko doba kada je neprecizan novozavjetni govor valjalo zamijeniti preciznijim govorom grčke filozofije. Kako bi se označilo božansko biće u njegovoj jednosti (jedinstvu), rabi se pojam supstancija (οὐσία) – suština (također i bit ili narav), uzajamna različitost Oca, Sina i Duha Svetoga izražava se pojmom persona ili hipostaza (ὑπόστασις) – osoba, a odnos pojedine osobe s drugim božanskim osobama pojmom relacijâ (ἰδιότητες) – odnošaja. Naučavanje o Trojstvu prihvaćaju sve tri velike kršćanske konfesije (katolicizam, pravoslavlje, protestantizam). Katoličko i pravoslavno naučavanje razlikuju se u proizlaženju treće božanske osobe. (→ filioque)
U ikonografiji se simbolično prikazuje s tri koncentrična i različito obojena kruga, ili u krug upisan istostranični trokut u kojem je ucrtano oko (od XVII. st.), simbol Božje sveprisutnosti i svevidljivosti. Alegorijski se prikazuje kao motiv Abrahamova gostoprimstva, ili antropomorfno, kao tri glave koje izlaze iz jednoga tijela, ili pak jednom glavom u kojoj se stapaju tri obraza (od romanike do XVI. st.).
