Trogirska diploma, kraljevska diploma kojom je 25. V. 1107. hrvatsko-ugarski kralj Koloman dodijelio povlastice trogirskoj komuni. Izdana je pošto je Koloman 1102. u Biogradu bio okrunjen za hrvatsko-ugarskog kralja i zatim proširio svoju vlast (1105–07) na cijelu donju Dalmaciju sve do kvarnerskih otoka (Osor, Rab i Krk). Pritom je kralj podijelio povlastice većemu broju dalmatinskih komuna (Zadru, Rabu), od kojih je, međutim, sačuvan samo tekst Trogirske diplome. Ona sadrži nekoliko odredbi koje su komuni osigurale znatnu političku autonomiju. Kralj je Trogiranima najprije obećao »čvrsti mir« (firmam pacem) i kraljevsku zaštitu, oslobodio je komunu plaćanja tributa mira, dopustio je svećenstvu i građanima pravo izbora biskupa i gradskoga kneza te im je dodijelio pravo služiti se starim komunalnim običajnim pravom. Također je odredio da se u gradu ne može nastaniti ni jedan Ugrin ili drugi stranac bez dopuštenja komunalnih vlasti. Ipak, komuna je bila opterećena porezom, odnosno obvezom da od godišnjega lučkog prometa sa strancima plati kralju dvije trećine prihoda, dok se jedna trećina imala plaćati gradskomu knezu. Osim toga Trogirani su bili obvezni plaćati i desetinu (decima) gradskomu biskupu.
Osim Trogirske diplome, o Kolomanovu dolasku u Trogir svjedoči i jedan hagiografski izvor, Život sv. Ivana Trogirskoga (Vita beati Iohannis), u kojem je zabilježeno da je kralj mirno, u pratnji trogirskoga biskupa Ivana, ušao u grad i bogato obdario trogirsku Crkvu.
