triptih (prema grčkom τρίπτυχος: trostruk).
1. U starom Rimu, tri šarkama spojene i preklopive pločice od drva ili bjelokosti. Iznutra su se premazivale voskom po kojem se moglo pisati.
2. U likovnoj umjetnosti, tri slike spojene tako da krajnje dvije čine krila koja se mogu preklopiti preko dva puta veće srednje slike (krilni oltar). Srednji i unutarnji dio krila mogu biti drvena ploča ili platno oslikano uljem ili temperom te kiparsko djelo oblikovano u drvu u plitkom reljefu. Krila su s vanjske strane redovito oslikana, a okviri često bogato rezbareni. Taj tip oltara značajan je za kršćanske umjetnost Zapada, a osobito u sjevernoeuropskim zemljama u doba gotike i renesanse, kada je triptih dobio reprezentativne razmjere i istaknuto mjesto u crkvi. U kršćanskoj umjetnosti Istoka u uporabi su bili mali prenosivi oltari u obliku triptiha, izrađeni od skupocjenih materijala (plemenite kovine, bjelokost).
3. Tri umjetnička djela koja čine cjelinu.
