trio (tal., od tri-, po uzoru na duo), u glazbi (1) komorna skladba pisana za tri instrumenta, ali i naziv za izvođački sastav. Preteča su mu barokne triosonate. U razdoblju klasicizma i romantizma najčešći su glasovirski (glasovir, violina, violončelo) i gudaći trio (violina, viola i violončelo); (2) orkestralni stavak plesnoga karaktera ili njegov odsjek. U baroknom slijedu stavaka plesnoga karaktera u funkciji je kontrasta prelaskom u komorni slog (nerijetko tri instrumenta). U razdoblju bečke klasike trio je srednji dio trodijelnoga stavka menueta ili scherza čiji se kontrastni karakter, osim u instrumentaciji, očituje i u općem karakteru, tonalitetu i materijalu.
