Trinidad i Tobago (Trinidad and Tobago), država u jugoistočnom dijelu Karipskoga mora, ispred sjeveroistočne obale Venezuele, od koje ga dijeli 13 km širok morski prolaz; sastoji se od istoimenih otoka te dvadesetak otočića; ukupno obuhvaća 5128 km² (od toga Trinidad 4828 km², a Tobago 300 km²).
Prirodna obilježja
Geološki i reljefno, otoci su nastavak južnoameričkoga kopna. U reljefu otoka Trinidada (širok 60 km, dug 80 km) ističu se tri brdsko-planinska lanca smjera pružanja istok–zapad; najviši je planinski lanac u sjevernom dijelu, građen od kristaličnih stijena, koji se izdiže do 940 m u vrhu Aripo (najviši vrh zemlje). U središnjem (do 573 m) i južnom dijelu pružaju se znatno niža brda i pobrđa. Te su uzvisine međusobno odvojene nizinama, s ležištima prirodnoga asfalta (u južnome dijelu nalazi se asfaltno jezero Pitch). Močvarna područja nalaze se uz sjeverozapadnu (Caroni) i istočnu (Nariva) obalu. Obale su slabo razvedene; mjestimično su okružene koraljnim grebenima. Otok Tobago (dug 42 km, širok do 10 km) nalazi se oko 32 km sjeveroistočno od Trinidada; u jugozapadnom dijelu nalazi se niska priobalna ravnica, a u središnjem i sjeveroistočnome dijelu prevladava gorje visine do 576 m koje je nastavak planinskoga lanca Venezuele i Trinidada. Trinidad ima ležišta nafte i prirodnoga plina u južnom dijelu otoka, u podmorju zaljeva Paria i uz jugoistočnu obalu. Klima je tropska s prosječnom siječanjskom temperaturom od 24 °C i svibanjskom od 26 °C (Port of Spain). Kišno doba traje od lipnja do sredine siječnja (jutra su obično vedra, a kiša pada poslijepodne), kada nastupa suho doba. Prosječna je godišnja količina oborina od 1250 mm na zapadu do 2500 mm na istoku; u gorju na sjeveru Trinidada doseže i 3500 mm. Tobago prima manje oborina od Trinidada. Otoci su pod utjecajem sjeveroistočnih pasata. Cikloni (hurricani) vrlo su rijetki.
Rijeke su kratka toka. Glavne su rijeke Caroni, Ortoire i Oropuch.
Tropska kišna šuma, koja prekriva više od polovice teritorija, raširena je osobito na planinskim pristrancima; u nizinama se uz šume nalaze i savane. Uz izvornu šumu raširene su i plantažne šume tikovine i bora. Na Trinidadu je pod šumama ukupno 69%, a na Tobagu 74% površine (2006). Poljoprivredno zemljište nalazi se uglavnom u širem zaleđu zaljeva Paria na otoku Trinidadu (22% površine otoka, 2006), dok je na Tobagu obrađeno samo 1% površine.
Stanovništvo
Prema popisu iz 2000. u republici Trinidad i Tobago živi 1 262 366 st., a prema procjeni za 2006. god. 1 297 944 st. S prosječnom gustoćom od 253,1 st./km² (2006) najgušće je naseljena država Južne Amerike. Najjače je naseljen sjeverozapadni dio otoka Trinidada, osobito uz zaljev Paria (više od 400 st./km²), a najrjeđe njegov jugoistočni (Mayaro/Rio Claro, 41 st./km²) i sjeveroistočni dio (Sangre Grande, 69 st./km²). Na slabije naseljenom Tobagu (180 st./km²) gušće je naseljen jugozapadni dio otoka koji je bliži Trinidadu. Stanovništvo se sastoji od Indijaca (40,0%; potomci Indijaca koje je u XIX. st. dovela britanska kolonijalna uprava za rad na plantažama), crnaca (37,5%, 2000), mješanaca (20,5%), Kineza (0,3%), bijelaca (0,6%) i ostalih (1,1%). Prema vjeroispovijesti prevladavaju kršćani, uglavnom protestanti (31,6%) i rimokatolici (26,0%), te hinduisti (22,5%) i muslimani (5,8%). Službeni je jezik engleski, a govori se također španjolski i francuski. Stopa prosječnoga godišnjeg porasta broja stanovnika neprestano se smanjuje; dok je u razdoblju 1975–78. iznosila 1,6% godišnje, 2001–06. iznosila je 0,4%. Porast broja stanovnika rezultat je prirodnoga priraštaja od 0,6% (odn. 6,3‰) u istom razdoblju i iseljivanja. Natalitet iznosi 13,7‰, mortalitet 7,7‰ (2006), a smrtnost dojenčadi 26,5‰ (2004). U dobi je do 14 god. života 25,3%, od 15 do 59 god. 64,7%, a starije je od 60 god. 10,0% stanovništva (2006). Očekivano trajanje života iznosi 65,6 god. za muškarce, a 67,9 god. za žene (2005). Pismeno je 93,8% stanovništva starijeg od 15 god. (2000). U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 3,9% radne snage (2006), rudarstvu, industriji i građevinarstvu 31,4%, a u uslužnim djelatnostima 64,7%.
Glavni je grad Port of Spain, koji ima 49 031 st. (2000). Ostali su veći gradovi Chaguanas (67 433 st.), San Fernando (55 419 st.) i Arima (32 278 st.) na Trinidadu te Scarborough na Tobagu. U gradovima živi 76% stanovništva (2004). U Saint Augustinu nalazi se jedan od tri glavna kampusa Zapadnoindijskoga sveučilišta (University of the West Indies).
Gospodarstvo
God. 2007. ostvaren je BDP u vrijednosti od približno 23 mlrd. USD (prema paritetu kupovne moći); BDP po stanovniku iznosio je oko 16 900 USD. U sastavu BDP-a udjel je industrije 62%, uslužnoga sektora 37%, a poljoprivrede oko 1%. Proizvodnja nafte i plina osigurava oko 40% BDP-a, čini oko 80% izvoza i zapošljava oko 5% radno aktivnoga stanovništva (2007). Među vodećim je izvoznicima ukapljenoga prirodnog plina u svijetu (osigurava veći dio potražnje SAD-a). Uz petrokemiju razvijena je i čelična industrija, proizvodnja hrane i dr. (kakao, šećerna trska, riža, kava te različito voće i povrće). Stopa je nezaposlenosti 6,5%, a siromašno je oko 17% stanovništva (2007). Vrijednost izvoza iznosila je 2007. oko 13,6 mlrd. USD (nafta i derivati, prirodni plin, čelik, gnojivo, kakao, kava), a uvoza oko 8,3 mlrd. USD (strojevi, vozila, obrtnički proizvodi, hrana i dr.). Vodeći je vanjskotrgovinski partner SAD, a potom Jamajka, Brazil, Venezuela i dr. Potkraj 2007. vrijednost zlatnih i deviznih rezervi iznosila je oko 6,7 mlrd. USD, a vanjski dug bio je 2,8 mlrd. USD. Od 1995. u članstvu je Svjetske trgovinske organizacije.
Promet
Glavne luke nalaze se na zapadnoj obali otoka Trinidada, u zaljevu Praia. Prema robnom prometu najveće su luke Point Lisas (13,2 mil. t, od čega izvoz 10,5 mil. t, 2004), Point Fortin (8,0 mil. t, uglavnom izvoz), Pointe-à-Pierre (8,0 mil. t), Point Galeota (2,2 mil. t) i Port of Spain (1,8 mil. t). Najveća trgovačka i putnička luka Tobaga je Scarborough. Cestovna mreža, duga 8320 km (1999; asfaltirano 51%), najgušća je u zapadnom priobalju Trinidada. Željezničke pruge (prva je bila otvorena 1859) ukinute su 1968. Međunarodne su zračne luke Piarco na Trinidadu u blizini Port of Spaina i Crown Point na Tobagu.
Novac
Novčana je jedinica dolar Trinidada i Tobaga (TT$; TTD); 1 dolar = 100 centa.
Povijest
Isprva je Trinidad bio naseljen domorodačkim indijanskim plemenima iz skupine Arawak doseljenima iz Južne Amerike, a Tobago južnoameričkim indijanskim plemenima iz skupine Karibi (Karaibi). Iako je Trinidad otkrio K. Kolumbo već 1498., španjolska okupacija uslijedila je tek 1532. Ubrzo su bili iskorijenjeni starosjedioci Indijanci zbog epidemija bolesti ili njihove deportacije na rad na veće otoke karipskoga područja. Zbog toga je Trinidad potkraj XVI. st. postao sklonište i uporište nizozemskih, francuskih i engleskih gusara, koji su odande napadali španjolske posjede na tlu Latinske Amerike. Pobijedivši udruženu francusko-španjolsku flotu kraj São Vicentea 14. II. 1797., Britanci su okupirali Trinidad, koji im je pripao Amienskim mirom 1802. Za španjolske i britanske uprave gospodarstvo otoka temeljilo se na velikim plantažama trske na kojima su radili robovi iz Afrike, čiji su potomci danas većina stanovništva, a nakon zabrane ropstva 1843. doseljeni najamni radnici s Indijskoga potkontinenta (više od trećine stanovništva). Poput susjednoga Trinidada, i Tobago je 1498. otkrio K. Kolumbo. Unatoč tomu, bio je nenaseljen sve do XVIII. st. pa je zbog toga služio gusarima kao logističko uporište. Premda je 1763. pripao Velikoj Britaniji, tijekom druge polovice XVIII. st. i početkom XIX. st. naizmjence se nalazio pod britanskim i francuskim nadzorom sve do 1814., kada su ga odlukama Pariškoga mira Francuzi morali prepustiti Britancima. Do 1889. Tobago se nalazio u sastavu britanske kolonije Windward Islands (Privjetrinski otoci), a potom kolonije Trinidad i Tobago, koja je 1925. dobila ograničenu samoupravu. Britanska prevlast održala se i nakon II. svjetskoga rata; vodeća politička snaga postao je Narodni nacionalni pokret – PNM (osnovan početkom 1956), što ga je predvodio Eric Eustace Williams. Tijekom 1958–62. Trinidad i Tobago bili su u sastavu Zapadnoindijske Federacije (vojna baza SAD-a na području Chaguaramas održana je do 1962). Neovisnost je proglašena 31. VIII. 1962 (postao članicom Commonwealtha); 1962–81. premijer je bio E. E. Williams (vladavina PNM-a održala se do 1986). Nakon nemira 1970. bilo je uvedeno izvanredno stanje. Tijekom 1970-ih bio je aktivan pokret za neovisnost Tobaga. Republika je proglašena 1. VIII. 1976. U srpnju 1990. nije uspio pokušaj državnog udara (pobunjenici su bili iz redova radikalnih crnačkih muslimana). U razdobljima 1991–95. i 2001–10. premijer je bio Patrick Manning (vođa PNM-a od 1987). Oporbena koalicija pobijedila je na izborima u svibnju 2010., a Kamla Persad-Bissessar postaje premijerka (od početka 2010. predvodila je stranku Ujedinjeni nacionalni kongres). Na izborima u rujnu 2015. ponovno je pobijedio PNM; njegov vođa Keith Rowley postao je premijer (reizabran je u kolovozu 2020).
Politički sustav
Prema Ustavu od 1. VIII. 1976 (dopunjen nizom amandmana), Trinidad i Tobago je republika s parlamentarnim sustavom vlasti. Predsjednik republike poglavar je države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Biraju ga članovi parlamenta za mandat od 5 godina; može biti biran uzastopno najviše dva mandata. Izvršnu vlast obnaša kabinet (vlada). Na njegovu je čelu premijer, kojeg imenuje predsjednik republike između članova Predstavničkoga doma koji ima većinsku podršku članova Doma. Zakonodavnu vlast ima dvodomni parlament, koji se sastoji od Predstavničkoga doma (House of Representatives) i Senata (Senate). Prvi dom ima 41 člana, koje biraju građani na općim i tajnim izborima. Drugi dom ima 31 člana, koje imenuje predsjednik republike (16 na prijedlog premijera, 6 na prijedlog vođe oporbe, a 9 samostalno). Mandat je parlamenta 5 godina. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi državljani s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast obnaša Vrhovni sud, koji se sastoji od Visokoga suda pravde i Prizivnoga suda. Predsjednika Vrhovnoga suda imenuje predsjednik republike, uz konzultacije s premijerom i vođom oporbe. Ostale suce imenuje predsjednik republike na prijedlog stručnoga tijela. Administrativno se Trinidad i Tobago dijeli na 9 regija, 2 grada, 3 općine i 1 okrug. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 31. kolovoza (1962).
Političke stranke
Narodni nacionalni pokret (People’s National Movement – akronim PNP), osnovan 1956., stranka je centra. Osnivač i stranački vođa (do 1981) Eric Williams bio je glavni ministar pod britanskom upravom (1956–62) i premijer nakon stjecanja neovisnosti (1962–81). Stranka je bila na vlasti do 1986. te ponovno 1991–95. i 2001–10., kada je premijer bio Patrick Manning (stranački vođa 1987–2010). PNP je opet na vlasti od izbora 2015., kada premijer postaje Keith Rowley (stranački vođa od 2010); reizabran je 2020. Ujedinjeni nacionalni kongres (United National Congress – akronim UNC), osnovan 1989., stranka je lijevoga centra (ima znatnu podršku u indijskoj etničkoj zajednici). Nastala je nakon rascjepa u tada vladajućoj stranci NAR-u. Stranački vođa (1989–2005. i 2006–10) Basdeo Panday bio je premijer 1995–2001. Od 2010. predsjednica UNC-a je Kamla Persad-Bissessar; premijerka 2010–15. Nakon izbora 2015. i 2020. stranka je u oporbi. Nacionalni savez za obnovu (National Alliance for Reconstruction – akronim NAR), liberalna stranka osnovana 1986. Arthur Napoleon Raymond Robinson (vođa stranke 1986–91. i 1995–97) bio je premijer 1986–91. Nakon niza slabih izbornih rezultata stranka je raspuštena 2005.
