Trinajstić, Nenad, hrvatski kemičar (Zagreb, 26. X. 1936 – Zagreb, 27. VIII. 2021). Diplomirao na Tehnološkom fakultetu (1960), doktorirao (1967) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu. Bio na poslijedoktorskoj specijalizaciji na Sveučilištu Texas u Austinu (1968–70). Nakon diplomiranja, do 1962. radio je u Istraživačkom institutu tvornice Pliva, a od 1962. u Institutu »Ruđer Bošković«, gdje je bio voditelj Grupe za teorijsku kemiju i od 1997. predstojnik Odjela za fizičku kemiju. U nastavnim zvanjima na PMF-u docent (1970), izvanredni (1973) i redoviti profesor (1977), a od 1988. naslovni redoviti profesor. Umirovljen je 2001. u zvanju znanstvenog savjetnika. Bavio se istraživanjima u području kvantne kemije (razvoj semiempirijske, molekularnoorbitalne teorije primjenjive na velike molekule, postavljanje modela konjugiranih krugova na čvrstu kvantnomehaničku bazu), matematičke kemije (razvoj i primjena kemijske teorije grafova, jedan od začetnika te grane matematičke kemije) i računalne kemije (razvoj algoritama za karakteriziranje, generiranje i prebrojavanje kemijskih struktura) te povijesti kemije, osobito povijesti hrvatske kemije, te filozofijom prirodnih znanosti. Istaknuo se i popularizacijom znanosti. Objavio je velik broj znanstvenih i stručnih radova te knjiga, jedan je od najviše citiranih hrvatskih kemičara. Objavio je prvu knjigu teorijske kemije na hrvatskom jeziku (Molekularne orbitale u kemiji, 1974). Redoviti član HAZU od 1992. Bio je glavni urednik časopisa Croatica Chemica Acta (1994–2005). Dobitnik je Nagrade grada Zagreba (1972) i Nagrade za znanstveni rad »Ruđer Bošković« (1982), te Državne nagrade za životno djelo (2003).
