Trendelenburg [trε'ndələnburk], Friedrich Adolf, njemački filozof (Eutin, 30. XI. 1802 – Berlin, 24. I. 1872). Od 1833. bio profesor filozofije u Berlinu. Svoju logičku teoriju temelji na Aristotelovim principima tvrdeći da logički principi odgovaraju zbiljskima, jer mišljenje i bitak nisu identični već usporedni. Budući da je kretanje zajedničko vanjskom svijetu i mišljenju, i kretanje duha upravljano je izvanjskim kretanjem. Trendelenburg je kritizirao Hegelovu ontološku logiku; u svojem logičkom zaključivanju podržavao je zamisao o cjelini koja upravlja pojedinim dijelovima. Utjecao na F. Brentana. U filozofiji prirode naglašavao teleološki princip po kojem je svako kretanje određeno svrhom svijeta. Glavna djela: Temelji Aristotelove logike (Elementa logices Aristotelicae, 1836), Logička istraživanja (Logische Untersuchungen, I–II, 1840), Historijski prilozi filozofiji (Historische Beiträge zur Philosophie, I–III, 1846–67), Prirodno pravo utemeljeno na etici (Naturrecht auf dem Grunde der Ethik, 1860).
