trebanje, u filozofiji, korelat volje, ono što zahtijeva tuđa ili vlastita volja. Trebanje je uvijek u vlasti volje, koja od njega zahtijeva da sebi kao cilj postavi to što ona zahtijeva i da ga realizira. U tom se smislu razlikuju dvije vrste trebanja: imperativno (»ti trebaš«), koje postavlja bezuvjetni zahtjev za izvršenjem, i savjetodavno (»trebaš postati takav«), kojemu je u temelju neka želja ili očekivanje. U oba se slučaja radi o normi, o čvrstoj određenosti ponašanja i djelovanja. Hipotetičko ili uvjetovano trebanje odnosi se na određena sredstva za postizanje određene empirijske svrhe, a kategoričko ili apsolutno trebanje usmjereno je na ozbiljenje najviših, idealnih svrha koje su u činu ozbiljenja neposredne vrijednosti.
