Trdina, Janez, slovenski književnik i povjesničar (Mengeš, 29. V. 1830 – Novo mesto, 14. VII. 1905). Studij povijesti i zemljopisa završio u Beču 1853., potom bio suplent u varaždinskoj gimnaziji, a od 1855. profesor u Rijeci. Nakon umirovljenja zbog političkih razloga 1867., preselio se u Novo mesto. U periodici je objavljivao pripovijesti, basne, pjesme, putopise i memoare (Bajke i pripovijesti o Gorjancima – Bajke in povesti o Gorjancih, 1882–88; Dolenjci, 1884; Hrvatske uspomene – Hrvaški spomini, 1885; Bachovi husari i ilirci – Bahovi huzarji in Iliri, 1903; Moj život – Moje življenje, 1905). Napisao je prvu povijest Slovenaca na slovenskom jeziku (Zgodovina slovenskega naroda, 1866).