Travunija (lat. Tribunia), povijesno područje koje se protezalo uz jadransku obalu između Kotora i Dubrovnika, a u unutrašnjosti na dijelu današnje Hercegovine i Crne Gore prema Gackom i planinama između Bileće i Pive (između Zahumlja i Duklje). Prvi po imenu poznati župan Travunije bio je početkom IX. st. Beloje (Bela), čiji je sin Krajina dobio za ženu kćer raškoga župana Vlastimira. Krajinu je naslijedio sin Hvalimir, a njega Tišimir Belić, koji je početkom X. st. postao podložnik srpskog velikog župana Časlava. Tišimira je poslije tijekom X. st. naslijedio Hvalimir. Nakon Časlavova poraza 960. Travunija je ponovno stekla veći stupanj neovisnosti, a Hvalimir i njegov brat Predimir sa sinovima vodili su u drugoj polovici X. st. česte sukobe s Dukljom. Iz sukoba je kao jača strana izišla Duklja te su njezini vladari Predimir i njegov sin Petrislav vladali većim dijelom travunijskoga područja. U X. st. Konstantin Porfirogenet spominje 5 gradova na području Travunije: Trebinje, Vrm, Risan, Lukavete i Zetlivi. Potkraj X. i početkom XI. st. Travunijom je upravljao dukljanski vladar Vladimir; od 1016. bila je uspostavljena vrhovna bizantska vlast, a 1018. bizantske su postrojbe ušle u Travuniju. Nakon Vojislavove protubizantske pobune u Duklji 1030. bila je obnovljena dukljanska vlast nad Travunijom. Travunijski biskup bio je isprva podčinjen Barskoj, a približno od 1200. Dubrovačkoj nadbiskupiji. Položaj Travunije u većem dijelu XII. st. nije potpuno jasan, a od doba Stefana Nemanje potkraj stoljeća područje je ponovno došlo pod vrhovnu vlast raških velikih župana, poslije raških (srpskih) kraljeva i careva. Iz Travunije potječe srpska velikaška obitelj Mrnjavčevića. Povremeno su njome upravljali pojedini članovi srpske vladarske kuće, primjerice kraljica Helena Anžuvinska u XIII. st. God. 1326. Bosna je osvojila susjedno Zahumlje. Slabljenjem Srbije nakon Maričke bitke (1371), Travunijom i okolnim područjem zavladala je velikaška kuća Vojinovića iz Huma. Nakon poraza srpskog velikaša Nikole Altomanovića, bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić zauzeo je 1378. Travuniju i od tada je to područje čvršće vezano uz bosanski državni entitet, a od XV. st. uz područja hercega Stjepana Vukčića Kosače i povijesni pojam Hercegovine, što se nastavilo i u osmansko doba (nakon 1466) inkorporiranjem toga područja u sastav Hercegovačkoga sandžaka. Dio toga područja uz jadransku obalu prodajom je nakon 1426. ušao u sastav Dubrovačke Republike.