trasiranje (prema trasa), određivanje trase, tj. položaja u prostoru neke građevine izdužena oblika. Te su građevine, s obzirom na eksploatacijska i konstruktivna svojstva, veoma raznovrsne: osim prometnica u užem smislu (ceste, željezničke pruge), to su i kanali, nasipi, cjevovodi (vodovodi, naftovodi, toplovodi, kanalizacija), dalekovodi, žičare, mostovi, tuneli (prometni, hidrotehnički, rudarski), zrakoplovne uzletno-slijetne staze itd. Utvrđivanje trase, ili više alternativnih trasa, prvi je i glavni posao pri izradbi idejnoga projekta. Nekada su trasiranje obavljali traseri izravno na terenu. Danas, kada postoje dobre topografske karte i aerofotogrametrijske snimke, ulogu trasera preuzeo je projektant, koji polaže trase na kartama, a iskolčenje na terenu obavlja stručnjak – geodet prema elementima koje je izračunao projektant. Taj dio poslova ubraja se u područje → inženjerske geodezije. Jedno od vrlo jednostavnih geodetskih pomagala koje se rabi pri trasiranju jest trasirka. To je štap duljine jedan ili više metara, s crveno-bijelim poljima (oko 50 cm duljine) i sa željeznim stožastim vrhom. Rabi se pri mjerenjima, aliniranjima i trasiranjima, kako bi se točka terena učinila vidljivom.
