transcendentno (latinski transcendens, genitiv transcendentis: koji prelazi).
1. U filozofiji, ono što nadilazi iskustvenu spoznaju, što se nalazi izvan osjetnoga spoznajnog svijeta. U širem smislu, svaki o spoznajnoj svijesti neovisan, samosvojan, zbiljski objekt koji postoji izvan subjekta. U srednjem vijeku pojam je označavao ono što nadilazi, transcendira, sve stvari (nobilitas entitatis), posebno Božju uzvišenost (transcendentnost) nad ostalim stvarima, ali i zajedničke oznake svega što postoji (communitas predicationis). U tom su se smislu transcendentalnima nazivale oznake bića (transcendentali), koja svoju povezanost temelje upravo u nadilaženju aristotelovskih rodova i kategorije bića. U logici se transcendentnim naziva pojam bića, kao prva stečevina ljudskoga uma i najjednostavniji pojam, uključen u poimanje svih pojmova bilo koje postojeće ili moguće stvarnosti, koji je iznad svih odrednica i razlika, individualnih, specijalnih ili generičkih. Za Kanta su transcendentni oni pojmovi koji nadilaze mogućnost našega iskustva i koji se ne mogu odrediti poput triju ideja uma: duše, svijeta i Boga. U suvremenoj filozofiji pojam transcendentno označuje djelovanje kojim se nešto nadilazi (transcendira). E. Husserl razlikuje imanentnu percepciju, koju svijest ima o sebi samoj, i transcendentnu percepciju, koju svijest ima o stvarima. Transcendentna je i spoznaja sama, sam spoznajni čin.
2. Općenito, ono što prekoračuje neko područje, razinu, granicu; što se zamišlja kao pripadno nekom osobitom području stvari i zbivanja, što je s onu stranu svijeta.
