tradicija (lat. traditio: predaja, predavanje).
1. Iskustva i kulturne tečevine (običaji, vjerovanja, norme, vrjednote i dr.) neke zajednice prenošeni – usmeno, pismeno ili primjenom – iz naraštaja u naraštaj; predaja. – U religiji, usmeno i pismeno prenošenje religijskih učenja i prakse tijekom dugih razdoblja. Pritom se razlikuje proces prenošenja, njegova sredstva (jezik i ustanove) te preneseni sadržaj (povijesne uspomene, vjerovanja, obredi, molitve, običaji, pravo). Tradicija omogućuje kontinuitet početnoga religioznog iskustva i, ako je otvorena, njegovo prilagođavanje novim okolnostima. Kada se religijska zajednica previše zatvori u tradiciju, riječ je o religijskom tradicionalizmu. – U filozofijskom smislu, čovjek stoji u tradiciji, koja ga time bitno određuje tijekom njegova povijesnog samorazumijevanja. Ta ukorijenjenost u tradiciji istodobno mu omogućuje da bude sljednikom humanizma cjelokupnoga čovječanstva i da s tim čovječanstvom vodi onu vrstu razgovora u kojem mu se otkrivaju bitni momenti za ozbiljenje vlastitoga bitka u svijetu. U filozofijskoj hermeneutici H.-G. Gadamera tradicija dobiva posebno značenje: rehabilitirajući tradiciju onkraj svakoga romantičarskoga tradicionalizma Gadamer pokazuje da je tradicija moment slobode i same povijesti, tj. upravo se na taj način ukida svaka razlika između tradicije i povijesti, između povijesti i znanja. – Pojmom tradicije imenuje se i niz književnih djela obuhvaćenih posebnom vrstom opisa: žanrovskim (epska tradicija), povijesnim (srednjovjekovna tradicija), tematskim (moderna tradicija) i dr. Još od Aristotelove Poetike kritika je tradiciju isticala kao bitnu dimenziju uspješne poezije. To znači da kontekstualizacija pojedinoga književnog djela u određenu tradiciju omogućuje i njegovo razumijevanje i evaluaciju. Premda je avangardna književnost težila radikalnu raskidu s tradicijom, njezina djela valja motriti upravo s obzirom na ono od čega se distanciraju. Pritom ne treba zaboraviti kako svako pisanje, kako god prijelomno bilo, ujedno uspostavlja vlastitu tradiciju. Od 1950-ih u pitanje se dovode kriteriji po kojima pojedina djela postaju dijelom tradicije. N. Frye upozorava na snažan utjecaj neknjiževnih kriterija u spomenutom procesu, što potvrđuje njegovu tezu o tradiciji koja odražava interese dominantne kulture te pritom isključuje i guši disonantne manjinske glasove. Na teorijsko nastojanje da se objasni odnos između postojećega i novoga u kulturi snažno je utjecala hermeneutička koncepcija H.-G. Gadamera, koja upozorava na nemogućnost istupanja iz interpretativne matrice vlastite tradicije.
2. U pravu, predaja stvari, čin kojim se stjecatelju omogućuje faktična vlast nad stvari. Osim pri prijenosu posjeda, primjenjuje se i kao derivativan način stjecanja vlasništva nad pokretninom, ako su ispunjene i druge pretpostavke što ih pravo traži. Tradicija se može izvršiti i predajom isprave o pravnom poslu ili predajom simbola (npr. ključeva stana).
3. Općenito, ono što se uvriježilo, uobičajilo na nekom području tijekom duljega razdoblja (npr. engleska pravna tradicija, hrvatska jezična tradicija).
