torij (po skandinavskom bogu grmljavine Thoru), simbol Th (novolat. thorium), radioaktivan kemijski element iz skupine → aktinoida (atomski broj 90, relativna atomska masa 232,0381). Od šest prirodnih torijevih radioizotopa najobilniji je 232Th, zaostao iz doba stvaranja svemira, koji se vrlo sporo raspada (vrijeme poluraspada 1,4 · 1010 god.) i polazni je član prirodnoga torijeva radioaktivnoga raspadnoga niza, koji završava olovnim izotopom 208Pb (→ radioaktivnost). Torijeva izotopna smjesa sadrži i približno dvadesetak umjetnih radioizotopa. Torij je u čistome stanju sjajan, dosta mekan i rastezljiv metal (talište 1750 °C, gustoća 11,71 g/cm³), koji na zraku brzo posivi. Otporan je prema razrijeđenim kiselinama, topljiv u solnoj kiselini i u zlatotopci. Otkrio ga je → J. J. Berzelius 1828. u rudi koja je poslije nazvana torit. Najbogatiji su torijem minerali → torijanit i → torit, ali je najisplativije njegovo dobivanje iz → monacita. Najčešće se otapanjem rude i selektivnim taloženjem najprije dobiva koncentrat, njegovim otapanjem u dušičnoj kiselini nastaje otopina torijeva nitrata, a nakon ekstrakcije, pročišćivanja i kristalizacije dobiva se oksalat, zatim oksid pa fluorid, redukcijom s kalcijem (uz cinkov klorid) slitina torija i cinka, iz koje se vakuumskom destilacijom odjeljuje metalni torij.
Najvažnije je područje primjene torija nuklearna tehnika, u kojoj (u obliku oksida ili karbida) služi kao oplodni materijal za nuklearne reaktore, jer može apsorbirati neutrone te nakon dvaju uzastopnih raspada stvarati uranijev izotop 233U, koji je fisibilan, tj. spontano se raspada u lančanoj reakciji uz oslobađanje velikih količina energije (→ nuklearno gorivo). Osim toga, torij služi kao dodatak slitinama, kao katalizator i kao sredstvo za apsorpciju plinova u tehnici visokih vakuuma. Od torijevih spojeva najvažniji je torijev dioksid, ThO2, bijela kristalna tvar vrlo visoka tališta, koji, osim kao nuklearno gorivo, služi u plinskoj rasvjeti kao materijal za Auerove mrežice, kao vatrostalni materijal, katalizator, dodatak staklu za izradbu visokokvalitetnih leća te kao elektrodni materijal.
