titani (grčki Tιτᾶνες, Titãnes), prema grčkome mitu, šest sinova i šest kćeri Uranovih i Gejinih; u Heziodovoj Teogoniji povezani su u parove. Oni su zbacili s prijestolja svojega oca i predali vlast najmlađemu titanu Kronu, no njega je srušio sin Zeus. Na Zeusa se digla većina titana, ali ih je on svladao i bacio u Tartar (podzemlje); Zeusu su u pomoć pritekli kiklopi i hekatonhiri (storuki). Isprva je bilo dvanaest titana (Okean, Koej, Krij, Hiperion, Japet i Kron te titanke Teja, Reja, Mnemozina, Feba, Temida i Tetija), ali su se tako poslije nazivali i neki njihovi potomci (npr. Prometej, Japetov sin). Borba titana protiv Zeusa i ostalih olimpskih bogova, tzv. titanomahija, poslužila je kao likovni (P. P. Rubens, A. Feuerbach), literarni (C. Marot, F. G. Jünger) i glazbeni (G. Rossini, François Colin de Blamont) motiv.
