tiskarski slog, grafički pripremljen tekst za tisak. Slogom se određuju likovno-grafička svojstva teksta, tj. odabire pismo, njegova veličina i rez, prored i sl. Od Gutenbergova izuma 1445., tekst se slagao kako bi mogao biti otisnut tehnikom klasičnoga → knjigotiska, koji se zasnivao na pomičnim olovnim slovima. To se isprva provodilo ručnim slogom; slagar je uzimao jedno po jedno olovno slovo iz ormara s pretincima i slagao ih u slagaljku na određenu širinu retka. Nakon tiskanja slog bi se razlagao i svako slovo stavljalo u svoj pretinac. Taj se postupak potom provodio uz pomoć slagaćih strojeva (strojni slog), u kojem su slagari slagali tekst prema izrađenom osnutku. Prva uspjela konstrukcija stroja za slaganje cijelih redaka bio je linotip njemačkog urara Ottmara Mergenthalera iz 1886. Za svako slovo ili znak postojale su matrice (kalupi) smještene u magazinu stroja. Kada bi se pritisnula neka tipka na tipkovnici, ispadala je iz magazina odgovarajuća matrica i kroz uski kanal dospijevala na remen, koji bi ju prenosio u sabirač. Taj se postupak ponavljao dok se ne bi ispunio cijeli redak. Zatim bi se tako složene matrice prenosile iz sabirača u uređaj za lijevanje, gdje su se udubljena slova na matricama zalijevala rastopljenim olovom. Ukrućeni olovni redak određene širine i visine ispadao je tada iz matrica i svrstavao se u stupac, a matrice su se automatski vraćale na svoja mjesta u magazin. Prvi stroj za slaganje i lijevanje pojedinačnih olovnih slova bio je monotip američkog izumitelja Tolberta Lanstona iz 1897., a sastojao se od dva uređaja. Pritiskom na tipku prvoga od njih bušile su se na papirnatoj vrpci različite kombinacije rupica, od kojih je svaka odgovarala jednomu slovu ili znaku. Perforirana vrpca stavljala se zatim u uređaj za lijevanje, gdje se prema kombinacijama rupica pomicao okvir s pločom u kojoj su bile urezane matrice slova. Svakomu položaju okvira odgovaralo je jedno slovo. Odlivena slova svrstavala su se u retke, a redci u stupce. Razvojem → ofsetnoga tiska i → fotosloga strojni je slog postupno napušten, te je došlo do sve veće integracije pripreme sloga i izradbe osnutka (→ grafička priprema), a uvođenjem → računalnoga sloga, prijeloma, te → stolnog izdavaštva, ti su se postupci gotovo u potpunosti stopili u nedjeljivu cjelinu.
Pod pojmom slog katkad se podrazumijeva i tekst pripremljen za tisak, a katkad i dio stranice grafičkoga proizvoda koji zauzima tisak, za razliku od neotisnutih dijelova (bjeline).
