Tigris (turski Dicle, arapski Diǧla, staroperzijski Tigrā, grčki Τίγρις, Tígris, latinski Tigris), rijeka u Turskoj i Iraku (Mezopotamija), duga 1950 km (od toga 523 km u Turskoj). Porječje obuhvaća oko 375 000 km². Nastaje od triju izvorišnih krakova (Dicle, Bitlis i Botan), koji izviru u Armenskom visočju; nedaleko od grada Siirta (Turska) spajaju se u Tigris. Tigris se račva na mnogobrojne rukavce, koji su međusobno povezani kanalima za natapanje. Teče (istočnije) usporedno s Eufratom, s kojim protječe kroz Sirijsku i Arapsku pustinju, te se na koncu spajaju kraj Al-Qurne; u rijeku Shatt al-Arab, koja nakon 195 km utječe u Perzijski zaljev. Veći pritoci: Veliki i Mali Zap, Diyala, Garzan, Botan, Batman, Habur i Adhaim. Opasnost od katastrofalnih poplava znatno je smanjena izgradnjom odvodnih kanala prema jezeru Tartar, koje leži sjeverozapadno od Bagdada (1976. jezero je 37 km dugim kanalom spojeno s Eufratom). U blizini Mosula najveća je hidroelektrana u Iraku (1986), a u blizini Ilısua uz tursko-sirijsku granicu najveća je turska hidroelektrana (2020). Ostale su važnije hidroelektrane: Dicle/Tigris (1987), Kralkızı (1997) i Batman (1999). Voda se koristi i za natapanje okolnoga poljoprivrednog zemljišta; brane: Kut (1939), Samarra (1958), Dokham (1961). Protok Tigrisa nepravilan je; najveći je od ožujka do svibnja kada nabuja vodom zbog kasnih zimskih oborina i ranoga proljetnog topljenja snijega te tada ispušta gotovo polovicu svojega godišnjeg protoka; protok se smanjuje zbog kasnih ljetnih suša i manjka oborina u ranoj jeseni. Prosječni protok vode iznosi kraj Bagdada 1014 m3/s (najniži oko 337 m³/s; najviši oko 2779 m³/s). Plovan je do Bagdada, za visokoga vodostaja ili za manje brodove do Mosula. U starom vijeku u međurječju i porječju Tigrisa i Eufrata bio je prostor Asirije i Babilonije. Na obalama Tigrisa danas su gradovi: Elazığ, Diyarbakır, Mosul, Tikrit, Basra i Bagdad, te ostatci drevnih gradova Amide (Diyarbakır), Ninive.
