Tiberias [tibe'~] (Tiberijada, hebrejski Tverya, arapski Ṭabarīya), grad u sjevernom Izraelu, na zapadnoj obali Genezaretskoga jezera; 41 741 st. (2012). Termalni izvori poznati od davnine. Turizam. – Na mjestu današnjega grada rimski namjesnik Herod Antipa podignuo je 26. ili 27. god. naseobinu i nazvao ju po caru Tiberiju. Nakon razorenja Jeruzalema zbog židovske pobune (70), tijekom II. st. Tiberias je postao židovskim svetim gradom i sjedištem rabinske škole. Pod rimskom i bizantskom vlašću bio je do 637., kada su ga osvojili Arapi. Godine 1099. osvojili su ga križari i držali sve do 1187., kada ga je zaposjeo egipatski i sirijski sultan Saladin. Poslije je bio pod vlašću egipatskih mameluka i od 1516. Osmanskoga Carstva. U XVIII. st. grad je bio središte otpora emira Dahira protiv Porte. Godine 1837. stradao je u potresu. Tijekom 1880-ih započeli su se u grad doseljavati mnogobrojni europski Židovi. Pod osmanskom vlašću ostao je do 1917., kada su ga osvojili Britanci. Za britanske uprave nad Palestinom nastavio se rast i priljev židovskog stanovništva u grad. Za I. arapsko-izraelskoga rata (1948–49) izraelske postrojbe zaposjele su 1948. Tiberias, a lokalno je arapsko stanovništvo izbjeglo.
