Theiler, Max

Theiler [tại'lə], Max, američki mikrobiolog južnoafričkog podrijetla (Pretoria, 30. I. 1899 – New Haven, 11. VIII. 1972). Studij medicine završio 1922. u Londonu. Specijalizaciju iz tropske medicine nastavio je na Harvardovu sveučilištu, gdje je proučavao amebnu dizenteriju i bolest štakorova ugriza te započeo proučavati žutu groznicu. Od 1930. djelovao je na Rockefellerovu institutu za medicinska istraživanja (danas Rockefellerovo sveučilište) u New Yorku; ondje su znanstvenici 1928. otkrili da su rezus-majmuni osjetljivi na virus žute groznice i počeli raditi na cjepivu protiv te bolesti. Theiler je utvrdio da je i miš osjetljiv na virus žute groznice, što je znatno olakšalo daljnji rad na pronalaženju cjepiva. Potkraj 1930. uzgojio je prvi oslabljeni soj virusa, što je dovelo do razvoja poboljšanoga soja virusa 17D, koji se od tada primjenjuje u imunizaciji ljudi protiv žute groznice. Theiler je od 1964–67. bio profesor epidemiologije i mikrobiologije na Sveučilištu Yale. God. 1951. dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.