Terezijanska cesta (također Terezijana), cesta koja spaja Gospić preko Kaniže, Brušana i Baških Oštarija s Karlobagom. Nazvana je po carici Mariji Tereziji (Via Theresiana). Građena je tijekom dvaju razdoblja (1750–54. i 1786–89); duga je 30,8 km. Stariju cestu projektirao je krajiški časnik Anton Schreding. Zamišljena je kao dio većega prometnog projekta kojemu je cilj bio intenzivirati trgovinu između zapadne Bosne (od Bihaća) i Jadranskoga mora. Budući da zbog značajnoga porasta prometa nije mogla zadovoljiti potrebe, izgrađena je nova Terezijanska cesta prema projektu Filipa Vukasovića. Uglavnom je pratila raniju trasu, ali je izvedena kvalitetnije, s blažim usponima i mogućnošću prometovanja zaprežnim kolima. Nova je cesta također imala znatna ograničenja zbog mjestimično prevelikih nagiba i otežanog održavanja kolnika, pa ju je trebalo temeljito rekonstruirati i ponešto joj promijeniti trasu. To su sredinom XIX. st. učinili graditelj Josip Kajetan Knežić (1844–48) i graničarski kapetan Simo Kekić (1848–51); nova trasa ceste po njima se katkad naziva Knežić-Kekićeva cesta. Terezijana je djelomično uspjela preusmjeriti promet s nepovoljno trasirane Stare Karolinske ceste na kojoj se kolni promet odvijao uz velike poteškoće zbog vrlo strmih nagiba i oštrih zavoja. Utjecala je na afirmaciju Gospića kao tranzitnoga žarišta srednje Like i omogućila porast prometa u novouređenoj luci u Karlobagu potkraj XVIII. st. Međutim, od početka nije bila dobro održavana. Kao posljedica jake bure i intenzivnih padalina uskoro nakon završetka pojavila su se prva oštećenja. Danas su cesta, potporni zidovi i mostovi u ruševnom stanju. Prvih nekoliko kilometara od Baških Oštarija uređeno je kao pješačka poučna staza Terezijana.
