televizijski odašiljač, elektronički uređaj koji s pripadajućom antenom omogućuje emitiranje elektromagnetskoga vala moduliranoga televizijskim signalom. Za odašiljanje televizijskoga signala mrežom zemaljskih odašiljača rabe se četiri frekvencijska pojasa (VHF I, VHF III, UHF IV, UHF V) namijenjena radijskoj službi radiodifuzije televizijskoga signala. Televizijski odašiljač sastoji se od međufrekvencijskoga i radiofrekvencijskoga stupnja. U međufrekvencijskom stupnju generira se i modulira nositelj slike i zvuka. Modulirani međufrekvencijski nositelji slike i zvuka u radiofrekvencijskom stupnju prebacuju se u frekvencijsko područje televizijskoga kanala na kojem se emitiraju, pojačavaju se, privode antenskomu sustavu i zrače u slobodni prostor. Snaga odašiljača iskazuje se kao efektivna izračena snaga, što je umnožak snage privedene anteni i dobitka antene. Snaga privedena anteni razlika je iznosa gušenja signala (na putu od odašiljača do antene) i izlazne snage odašiljača. Zbog dobitka antene efektivna izračena snaga višestruko je veća od izlazne snage odašiljača. Efektivne izračene snage televizijskih odašiljača mogu biti u rasponu od nekoliko vata do nekoliko megavata, a određuju se u odnosu na potrebno područje pokrivanja televizijskim signalom. Za dopunsko pokrivanje signalom u brdovitim područjima postavljaju se radiofrekvencijski pretvarači (repetitori). To su odašiljači manjih snaga za pokrivanje područja koja su u sjeni glavnoga odašiljača. U Hrvatskoj je prvi televizijski odašiljač, snage 50 W, započeo s radom 1956. na Sljemenu, od 2010. ugašeni su odašiljači analognih televizijskih signala i započelo je isključivo digitalno odašiljanje. (→ televizija)
