telekino (tele- + kino), uređaj za pretvorbu pokretnih slika snimljenih na filmu u videosignal radi korištenja u televizijskom sustavu. Pretvorba se postiže projiciranjem svjetlosti kroz film, čime svjetlosni snop postaje moduliran sadržajem slike snimljene na filmu. Nakon toga svjetlost se na prizmi za razdvajanje boja dijeli na tri primarne boje: crvenu, zelenu i plavu, a svaka od njih usmjerava se na vlastiti senzor, u kojem se pretvara u električni signal. Frekvencija izmjene slika pri snimanju filmskom kamerom je 24 Hz (24 slike/s), a u televizijskim sustavima 25 Hz ili 30 Hz. U telekinu frekvencija se prilagođuje tako da za trajanja jedne filmske slike nastane jedna televizijska slika. Tipični omjeri stranica filmske slike (1,85 : 1 ili 2,35 : 1) veći su od omjera stranica slike u televiziji (1,33 : 1). Zbog toga i format filmske slike treba prilagoditi televizijskom emitiranju, što se postiže zadržavanjem potpunoga sadržaja filmske slike uz dodavanje crnih vodoravnih pruga u gornji i donji dio televizijske slike, ili pak izdvajanjem određenoga područja filmske slike u omjeru stranica 1,33 : 1 i zanemarivanjem ostatka izvorne filmske slike, čime se može izgubiti i do 40% izvornoga sadržaja filma.
