tekstologija (tekst + -logija) ili kritika teksta, pomoćna filološka disciplina koja se bavi proučavanjem književnog ili znanstvenog rukopisa, odn. teksta radi utvrđivanja njegove povijesti i autentičnosti. Posebna je funkcija tekstologije priprema tekstova za kritička izdanja. Tako tekstologiju posebno zanima proučavanje etapa uobličavanja teksta preko njegovih različitih varijanata do konačnog oblika. Radi utvrđivanja točnosti teksta tekstološka istraživanja književnih tekstova dopunjuju se književnopovijesnim i teorijskim istraživanjima. Tekstološka analiza obavlja pripremne radnje koje omogućuju interpretaciju književnog teksta. Tradicija poznaje tekstološku problematiku već od antike (tzv. homersko pitanje tekstološki je problem). U srednjem vijeku tekstologija je utvrđivala tekstove Biblije (egzegeza), a u renesansi proučavala antičke tekstove. Znanstvena tekstologija nastala je u XIX. st. s metodom genealogije teksta i rekonstrukcije tzv. arhetipa, koju je ustanovio Karl Lachman, a sistematizirao Paul Maas početkom XX. st. U XX. st javio se niz pokušaja razvijanja objektivnije kvazimatematičke metode tekstologije (Henri Quentin, Archibald A. Hill, Antonín Hrubý, Walter W. Greg). Klasična pretpostavka tekstologije da je svrha rekonstrukcije osigurati bolje razumijevanje autorske namjere poljuljana je potkraj XX. st. (Hershel Parker, Jerome J. McGann, D. F. McKenzie).
