tegljač (remorker).
1. U pomorskom i riječnom prometu, brod za vuču (tegljenje) drugih plovila. Tegljača ima različite veličine i snage, od onih posve malenih (duljine 15 m i snage 200 kW), preko velikih lučkih tegljača, tegljača koji se zapućuju dalje od obale kako bi poslužili velikim trgovačkim brodovima ili platformama za bušenje podmorja, do onih najvećih, duljine oko 100 m i snage 20 000 kW, sposobnih za tegljenje i spašavanje na svim oceanima i pri najtežim vremenskim prilikama. Osim za tegljenje, tegljači mogu služiti i za gašenje požara, za postavljanje i dizanje sidara, a neki se pojačavaju za plovidbu pri niskim temperaturama kako bi mogli poslužiti i kao ledolomci. Radi nesmetana rada posade, paluba je tegljača slobodna, napose na krmenom dijelu; radi čvrstoće i izdržljivosti ograde su pune, a iznad njih su lukovi za oslonac konopa kojima se tegli. Na vanjskoj oplati, po cijeloj duljini broda, postavljaju se gumeni, drveni ili čelični bokobrani. Osim toga, na pramcu i krmi nalaze se gumeni odbojnici koji ublažavaju pritisak na oplatu broda koji se potiskuje. Zbog ograničenoga prostora u kojem manevrira, tegljač treba biti vrlo pokretljiv, osobito onaj za lučku službu. Pokretljivost se poboljšava posebnim rješenjima brodske propulzije, npr. brodskim vijcima u cilindričnim kućištima koja se mogu zakretati oko vertikalne osi (Kortove sapnice), Voith-Schneiderovim propelerom, ili dvama vijcima (→ propulzija, brodska). Kao pogonski strojevi, u tegljače se danas instaliraju isključivo četverotaktni Dieselovi motori, a kod velikih tegljača i dizelsko-električni pogon. Najveći lučki tegljači dosežu snagu do 3000 kW, što je ujedno i najveća snaga koja se može primijeniti pri potiskivanju broda, čak i uz višeredne pramčane odbojnike. Tegljači za otvoreno more i oceanski tegljači imaju povišeno nadvođe, veću brzinu u slobodnoj plovidbi i nastambe prikladne za duži boravak na moru. Potreba za brzim djelovanjem, napose kod nesreća tankera, potaknula je izgradnju tegljača duljine 100 m, brzine 20 čvorova i vučne sile 2000 kN. Riječni tegljači rabe se od početka XX. st. za pokretanje teglenica s najraznovrsnijim teretom; razmjerno su plitki i široki. U slobodnoj plovidbi dosežu brzinu od približno 20 km/h, u teglenom sastavu od 8 do 14 km/h na uskim rijekama, a od 16 do 19 km/h na velikim rijekama.
2. U cestovnom prometu, cestovno vučno vozilo namijenjeno vuči poluprikolice; razgovorno šleper. Obično ima tri osovine, jednu pod dijelom vozila s kabinom i motorom, te dvije pod niskim dijelom o koji se zglobno oslanja prednji kraj poluprikolice (ima kotače samo na stražnjem kraju). U širem smislu tegljačem se smatra svako vučno vozilo u sastavu vozila, koje vuče jednu ili više prikolica, odn. poluprikolica. (→ automobil; kamion; vuča)
