struka(e):
ilustracija
TEGLENICA

teglenica, plovilo pravokutna oblika bez vlastita pogona, koje se pri plovidbi vuče (tegli). Služi za prijevoz tereta rijekama i kanalima, a rjeđe i morem. Jedna ili više teglenica, zajedno s brodom koji ih tegli (→ tegljač), čini tegljeni sastav.

Riječna teglenica može biti zatvorena ili otvorena, a služi za prijevoz raznovrsnoga tereta unutarnjim plovnim putevima. Nosivost joj je od 600 do 10 000 t, a u pravilu ima kormilarski uređaj, priveznu opremu i stambene prostore. Teretni prostor može biti u jednom dijelu ili je za prijevoz tekućina pregrađen (teglenica-tanker). Prve teglenice bile su drvene (tzv. dereglija), od XIX. st. mješovite su gradnje, a naposljetku i čelične. Tradicionalno se teglenica naziva prema namjeni. Tako npr. uljarica (tanker) prevozi naftu, ulje, benzin, vodu, vino, melasu i dr. tekućine, drvarica do 400 t drva, a pjeskara (pletna) istu količinu pijeska ili šljunka, koji se ukrcava jaružalima izravno iz riječnoga korita. Posebna je vrsta takve teglenice klapet (senker), kojemu se dno može pri nasipavanju otvoriti i istresti teret. Nagibaljka je zatvorena teglenica s bočnim tankovima, a rabi se za hidrotehničke radove; naplavom tankova jedne strane, teglenica se toliko nagne da sav teret klizne u vodu. Nekoć je svaka rijeka imala svoj tip teglenica. Otkako su rijeke međusobno povezane kanalima, razvija se jedinstveni tip, a veličina takvih teglenica ovisi o izmjerama ustava kroz koje moraju proći i o dubini vode u riječnom koritu.

Morska teglenica najčešće se rabi u lukama. Otvorena je lučka teglenica bez palube i rabi se za prijevoz ugljena ili tereta u luci. Zatvorena morska teglenica (peniša ili maona) služi za uskladištenje robe u luci ili za prijevoz robe morem.

Citiranje:

teglenica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 25.2.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/teglenica>.