Tatarstan (Татарстан; tradicionalno Tatarija), republika u srednjem Povolžju, Rusija; 67 800 km², 3 786 358 st. (2010). Zauzima nizinski kraj u istočnom dijelu Istočnoeuropske ravnice (90% teritorija do 200 m visine). Duž desne obale Volge pruža se Privolška uzvisina, a na lijevoj je obali Zavolžje (do 364 m). Klima je umjereno kontinentalna. Srednja siječanjska temperatura od –13 do –18 °C, a srpanjska 19 do 20 °C; godišnja količina oborina oko 500 mm. Plovne su rijeke Volga, Kama, Bjelaja i Vjatka. Velika su akumulacijska jezera Kujbiševsko i Nižnekamsko jezero. Uzgajaju se pšenica, raž, grašak, šećerna repa i krmno bilje; stočarstvo. Tatarstan se ubraja u gospodarski najrazvijenije republike Ruske Federacije. Na osnovi bogatih ležišta nafte (oko 6,7% ruske proizvodnje) i prirodnoga plina razvila se snažna petrokemijska (52% ruske proizvodnje polietilena, 1/3 automobilskih guma i dr.) i kemijska industrija; jaka je i strojogradnja (oprema za bušenje), proizvodnja kamiona (30% ruske proizvodnje), helikoptera, zrakoplova, preciznih i optičkih instrumenata, prehrambena, drvna, tekstilna i kožna industrija. Kroz teritorij Tatarstana prolaze naftovodi koji vode iz sibirskih ležišta prema Kaspijskomu jezeru, Crnomu moru i Europi. Stanovnici su Tatari (53,2%, 2010), Rusi (39,7%), Čuvaši (3,1%), Udmurti, Ukrajinci, Mordvini i dr. Službeni su jezici ruski i tatarski. Glavni je grad Kazanj, a veći su Naberežnie Čelni, Nižnekamsk, Aljmetjevsk, Zelenodoljsk, Buguljma i Elabuga. Riječne su luke Kazanj, Zelenodoljsk i dr. – Prvi tragovi naseljenosti današnjega Tatarstana mogu se pratiti od paleolitika. Već u VII. st. u sr. Povolžju oblikovala se državna tvorevina tatarskoga naroda Bugara (Protobugari), koju su tijekom 1236–41. srušili Mongoli te ju priključili svojemu Carstvu. Nakon njegova raspada potkraj XIII. st. područje današnjega Tatarstana ušlo je u sastav Zlatne Horde. U njezinu je sastavu bilo sve do prve polovice XV. st., kada je na području sr. Povolžja nastao tatarski Kazanjski Kanat sa središtem u istoimenom gradu. God. 1487. taj je kanat ušao u vazalni odnos prema Rusiji, a 1552. ruski car Ivan IV. Vasiljevič Grozni pokorio ga je i uključio u Rusko Carstvo. Ugnjetavani od ruskih feudalaca, tatarski su seljaci sudjelovali u velikim seljačkim ustancima I. I. Bolotnjikova (1606–07), S. T. Razina (1670–71) i J. I. Pugačova (1773–75). God. 1708. područje Tatarstana ušlo je u sastav Kazanjske gubernije, koja je sve do 1917. ujedinjavala cijelo sr. Povolžje i zapadni Priural. Tatari su činili trećinu stanovništva cijele gubernije. Zbog povoljna položaja na sjecištu mnogobrojnih trgovačkih putova za Rusiju, Sibir, Iran, Zakavkazje i sr. Aziju, tijekom XVIII. st. došlo je do razvoja manufakture i trgovine s Istokom. Ubrzo nakon Listopadske revolucije u Kazanju je bila uspostavljena revolucionarna sovjetska vlast. Za građanskoga rata Tatarstan je od kolovoza 1917. do studenoga 1918. bio u vlasti bjelogardijaca. Nakon konačne pobjede Crvene armije nad postrojbama admirala A. V. Kolčaka 1919. u Tatarstanu, sovjetske su vlasti 1920. osnovale Tatarsku Autonomnu Sovjetsku Socijalističku Republiku u okviru Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike.
